Imao sam prilike držati na dlanu sjemenke gorušice. Sitnije su od sjemenki divljeg maka! Pa ipak, veli Isus u svojoj prispodobi, iz toga sjemena izraste čitavo stablo. Za nevješto oko zrno gorušice je nevrijedno – kao zrnce prašine. Pa ipak, kolika li je životnost u njemu! Prekrasna slika. Ono što je u očima ljudi neznatno i nevažno, postaje veliko, nosivo, postaje blagoslov za one oko sebe, pa čak i za “ptice nebeske koje na njemu svijaju svoja gnijezda”.

Marija, Isusova majka, naša Gospa, najbolji nam je primjer. Ona je bila to neznatno, maleno zrno gorušice, skriveno u malenom Nazaretu. Nije se ničim isticala niti se htjela isticati. U očima ljudi bila je posve obična, nevažna i ni po čemu posebna. Kućanica i majka. Kao tolike siromašne i nepoznate žene iz tih vremena. Pa ipak, rodila je Sina Božjega, doslovno je rodila svijetu Spasitelja! Ona je, kako kaže latinski natpis u jednoj našoj staroj crkvi, “početak boljega svijeta”. Ona se u Crkvi slavi kao Majka Crkve. Ona je to stablo “na kojem se gnijezde ptice nebeske”, to jest svi oni koji Isusu pripadaju. Tko je to u ono vrijeme u Nazaretu mogao o njoj takvo što i pomisliti!

Tu smo i mi. Uopće nema potrebe da se zanosimo silnim djelima i time da nas poznaju i priznaju kao one koji su zadužili domovinu i Crkvu. Ako bolje pogledamo, koje je djelo veliko, a koje malo? Evo. Ako neki milijunaš ili milijarder dade izgraditi školu u nekom afričkom selu, to je lijepo. A što reći za onu požrtvovnu udovicu u tome istome selu koja silnim naporima i žrtvama hrani i odgaja svoju djecu? Hoćemo li na vagi mjeriti dobrotu toga bogataša i srce te udovice? Nije naše mjeriti i uspoređivati. Važno je znati samo ovo. Svako djelo učinjeno s ljubavlju, veliko je. U tome smislu nema malih djela. Zato je i za nas važno predano vršiti svoje dužnosti, činiti i obična dobra djela, počevši od ljubaznog pozdrava i pitanja: “Treba li vam pomoć?” Tako ćemo i mi koji smo, uvjetno rečeno, maleni, ispuniti svoj život. A tome nas uči i drevni psalam: “Gospodine, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene.” Rekao bi Isus: “Tko ima uši, neka čuje.”