Kuće Fabian više nema, ostaje samo u memoriji grada
Kuća je bila derutna i mjestimice urušena, no i na umoru se vidjela njezina nepretenciozna ljepota
Na sjevernoj, parnoj, strani Strossmayerove ulice donedavno je stajala šarmantna derutna prizemnica koja je svojom ljepotom privlačila pozornost prolaznika. Svaki bih put prolazeći pokraj nje pomislio kako bih o njoj trebao napisati tekst u ovoj kolumni, ali unatoč razgovoru s jednim stanarom, nisam nikada uspio doći do dovoljno podataka o njezinim vlasnicima, graditeljima i točnom vremenu nastanka.
Jednom mi se prilikom pružila mogućnost ulaska u unutrašnjost kuće, koja je već tada bila potpuno derutna i mjestimično urušena, pa sam vidio tu čarobnu nepretencioznu ljepotu stare kuće koja je na umoru. Tragove šablonskih oslika, izvorne stolarije, flastrunga, hrpicu orunjene žbuke i otpale krpice višeslojnih naliča. Kako mi stariji gospodin koji je ondje stanovao nije o njezinu podrijetlu znao ništa reći, a nisam pronašao ni njezine izvorne nacrte, pisanje o kući palo je u zaborav pod teretom životne svakodnevice. Nedavno sam, međutim, prolazeći Strossmayerovom ulicom, ostao zapanjen jer od te ostarjele ljepotice više nije bilo ni traga. I naravno da sam sada, navrat-nanos, ipak uspio iskopati pokoji podatak kako bih bar post mortem ova kuća ostala u kakvoj-takvoj memoriji našega grada.
Pronašao sam da je vlasnik kuće 1878. godine bio osječki mesar Franz Fabian, koji se kao vlasnik kontinuirano javlja i na popisu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Franz Fabian zabilježen je kao vlasnik ove kuće i u Skrižaljci iz 1911. godine, no riječ je o sinu Franzu Fabianu, mlađem, jer je otac umro 1909., a njegova supruga prije popisa 1911. godine. U Skrižaljci stoji da kuća ima dvije sobe, kuhinju i šest nusprostorija. Franz Fabian, stariji rođen je 1851. godine u osječkom Novom gradu. Po zanimanju je bio mesarski pomoćnik, koji se oženio Osječankom Laurom Plazzeriano, rođenom 1863. godine. S njom je dobio tri sina rođena u Osijeku: Franza 1886. i blizance Stefana i Aleksandera 1888. godine.
Kuća Fabian bila je historicistička prizemnica s asimetrično komponiranim pročeljem. Ulaz u kuću bio je kolni ulaz sa širokim dvokrilnim drvenim vratnicama s jednostavnim ukladama, a lijevo su se nizala tri dvokrilna prozora s dvokrilnim oberlihtima. Desno od ulaza nalazio se jedan prozor. Kuća Fabian imala je L tlocrt sa znatno izduženim gospodarskim traktom u sklopu kojega je bio i ulaz na tavan te pomoćne prostorije. Unatoč skromnim dimenzijama, izgledala je monumentalno jer je njezino pročelje obilovalo dekoracijom karakterističnom za razdoblje historicizma. Svi su prozori i ulazna vrata kuće bili naglašeni štukodekoracijom, a nad svakim se otvorom nadvijao monumentalni trokutasti zabat koji su podržavale elegantne konzole s volutama i zaglavni kameni s maskeronima. Maskeroni zaglavnih kamena prozora bili su s ljudskim likovima, a maskeron nad ulazom bio je s likom lavlje glave. Nad zabatima su se protezala dva vijenca među kojima su se, nad svakim otvorom, nalazile perforirane rozete koje su osim dekorativne uloge imale svrhu kontinuiranog prozračivanja tavana. Završni je vijenac bio izveden nazubljenom trakom kvadratnih zubaca. Prozorski su parapeti bili također naglašeni, no zbog oronulosti kuće više se nije mogao razaznati njihov izvorni oblik.
Između dva svjetska rata u kući su stanovali postolar Antun Kerže, trgovački pomoćnik Antun Lang, privatni činovnik Hugo Lang, ličilac Franjo Mesić i drugi.