Zamislite, Europska se unija sjetila da putnici postoje. Nakon dugog niza godina u kojima su aviokompanije glumile meteorološku nesreću, administrativni zen i tehnički kvar u jednom, službeni je Bruxelles odlučio krenuti u novu turu. Naravno, ali i u avanturu, jer je spašavanje provedeno na stari i dobri europski način, puno najava, tablice, optimizam i "rupe u siru" kroz koje se mogu provući i mršaviji kapetan zrakoplova i stjuardesa!

Nije samo putnik

Sve novine pišu o tomu, nova pravila zvuče kao nova revolucija. Ako let kasni, dobit ćete naknadu. Ako vam otkažu let, možda ćete dobiti naknadu. Ako vam kompanija ne osigura pomoć, možda ćete je organizirati sami, a onda se nadati da će vam netko to refundirati. Ukratko: putnik više nije samo putnik nego i vlastiti krizni menadžer, blagajnik, pravnik, ali i čistačica. Napredak civilizacije - bez dvojbe. Svi koji me prate znaju da sam strogo za sve blagodati EU-a i da podržavam putovanja bez granica, baš kao i zdravstvenu zaštitu i sve vrijednosti koje ona propagira. Ipak, smatram da se i prijašnja EU uredba koja nas štiti – nije do kraja implementirala u sustav, a ona je i dalje na snazi.

SLOBODAN KADIĆ

Bez obzira na šačicu kompanija koje se drže pravila refundiranja, većina obmanjuje putnike i izmišlja dodatne razloge, zbog kojih većina putnika odustaje od zahtjeva za kompenzaciju, koja može biti od 250 eura za letove do 1500 km, 400 eura za letove dulje od 1500 km pa sve do 3500 kilometara te čak 600 eura za još dulje letove. Kompenzacija se isplaćuje ako putnik na konačno odredište stigne s kašnjenjem od najmanje tri sata, osim ako je uzrok kašnjenja izvanredna okolnost koju nije mogao izbjeći (štrajk, nevrijeme...). Mnoge kompanije lažu putnicima oko izvanrednih okolnosti, pa u njih ubrajaju i kvarove zrakoplova (što nije izvanredna okolnost!), odugovlače s postupkom ili jednostavno ne odgovaraju na mejlove. Zato se mnogi putnici obraćaju kompanijama koje umjesto njih "ganjaju" aviokompanije i na tom zarađuju, a putnici gube. Osim na novčanu naknadu putnik kod većeg kašnjenja ima pravo i na obroke, piće i smještaj, prijevoz do smještaja i komunikaciju..., ali rijetko se koja kompanija toga dosjeti. Problem su i strane kompanije, afričke npr., koje kada lete iz EU-a s velikim kašnjenjem (Ethiopian, Air Algerie...), gotovo i ne odgovaraju na mejlove. Moja je preporuka da radije za putovanje birate EU kompanije (pa i Wizzair i Ryanair) jer ste ipak zaštićeniji, posebno u povratku, jer kod ne-EU kompanija u povratku u EU za kašnjenje ne dobivate gotovo ništa, osim možda – oprostite, ali i to sve rjeđe.

Kompenzacija

Prijedlog o kojem danas svi bruje izuzetno je star, čak trinaest godina skuplja prašinu u Bruxellesu i konačno je ove godine došao na red, s rokom postizanja dogovora do 15. lipnja 2026. Ako se do sljedećeg ponedjeljka ne suglase oko kompromisa, na snazi ostaju stara pravila. Navodno, u slučaju otkazanih letova i kašnjenja aviokompanije moraju odmah ponuditi preusmjeravanje, pa čak i vlakovima i autobusima. Ako to ne učine unutar tri sata, putnici sve to mogu sami organizirati i zatražiti povrat i do 400 posto vrijednosti karte. Nakon tri sata čekanja u avionu putnik može zatražiti izlazak, a dugogodišnja praksa kada putnik gubi pravo na povrat ili ukrcaj na povratnom letu jer nije iskoristio polazni let (no show), odlazi u ropotarnicu povijesti. Zračne će kompanije imati 14 dana da odgovore putniku na zahtjev za kompenzaciju, koji će sam inicirati i isplate je, a putnici imaju šest mjeseci za podnošenje zahtjeva.

Najljepši dio cijele priče je, naravno, obećanje jednostavnijih procedura. To je u Europi poseban žanr. Kad institucije kažu "jednostavnije", putnik odmah zna da ga čekaju novi obrasci. Europska birokracija ima taj talent da i najkraći put do pravde pretvori u putovanje s presjedanjem. Aviokompanije će, očekivano, tvrditi da će ih nova pravila koštati. I hoće. To se zove - odgovornost. n