Današnja je složena urbanistička struktura grada Osijeka nastala nakon oslobođenja grada od osmanske vladavine 1687. godine, kada je Habsburška Monarhija odlučila porušiti srednjovjekovni grad i na njegovu mjestu sagraditi, prvu u nizu, tvrđavu koja će udovoljiti najnovijim standardima obrane. Preostalo je kršćansko stanovništvo preseljeno oko kilometar i pol zapadnije od tvrđave i tako je 1692. godine formiran Gornji grad, a nekoliko godina poslije, preseljenjem stanovnika s okolnih pustara i zaselaka, na jednakoj udaljenosti od tvrđave, formiran je i Donji grad.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Zona zabrane izgradnje između tvrđave i oba novonastala dijela grada bila je određena dužinom topovskog hica, a ta se topometna linija protezala polukružno oko tvrđe i unutar te zone bila je zabranjena gradnja od kraja 17. do kraja 19. stoljeća. Unutar tvrđave, zbog golemog složenog baroknog zvjezdolikog sustava obrambenih zidina, nije bila moguća nikakva nova izgradnja, osim unutar predviđenih blokova, a stanovnici tvrđave imali su svoja zemljišta i salaše, tzv. majure južno od tvrđave, gdje je nešto kasnije formiran i Novi grad. Gornjograđani su bili hazarederi i vojnim i carskim vlastima obraćali su se za mogućnost izgradnje kuća unutar zabranjene zone, na što su bili odbijani, ali uporniji su uspijevali uz plaćanje i ugovore u kojima je bilo naznačeno da će se u slučaju rata kuća rušiti i da vlasnici neće imati pravo na nadoknadu štete. Najbogatiji i najpoduzetniji pristajali su na taj rizik i s vremenom je unutar topometne linije sagrađen velik broj kuća i formirani su novi blokovi kuća i novih ulica.

Za razliku od Gornjograđana, Donjograđani su bili ziheraši. Svoje su kuće gradili točno prateći granicu topometne linije, koja je prekoračena pred kraj 19. stoljeća izgradnjom Zemaljske bolnice i Topničke i Opkopničke vojarne. Na početku toga uličnoga niza u Donjem gradu, na najvišoj topografskoj točki, sagrađena je iznimno dugačka visokoprizemna uglovnica čije glavno pročelje s kolnim ulazom gleda u Huttlerovu, a bočno pročelje okrenuto je prema rijeci Dravi s prekrasnim pogledom na šumu i Eugensdörf tzv. Dörfl, današnje Podravlje. Kuća je među Osječanima poznatija kao kuća na briješku zbog svog osobito istaknutog položaja. Vlasnik ove kuće bila je obitelj Axmann. U popisu vlasnika iz 1863. kao vlasnik kuće upisan je Anton Axmann, koji se kao vlasnik ove kuće spominje i 1874. godine. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće kao vlasnica kuće navedena je Anna Axmann, koja je vlasnica kuće i 1911. godine. Kuća Axmann 1911. godine imala je 20 soba, 14 kuhinja i 37 nusprostorija unutar 12 jednosobnih, dva dvosobna i jednog četverosobnog stana, a u kući je živjelo više od 40 ljudi.

Glavno ulično pročelje ima kolni ulaz s još uvijek očuvanim baroknim vratnicama na kojima se još nalaze ostaci originalnih baroknih kovanih elemenata. Desno od kapije niže se pet te lijevo, prema uglu, šest prozora, a iza ugla također pet prozora. Svi prozori imaju skladno oblikovane i decentno ukrašene istaknute rešetke izrađene od kovanog željeza. Glavni je znak prepoznavanja kuće Axmann topovska cijev koja je postavljena na ugao kuće te je služila kao kolobran, a zbog ove sekundarne funkcije nije pretopljena u velikim ratovima 20. stoljeća. U zidu kuće, između 2. i 3. prozora gledajući zdesna nalijevo u Huttlerovoj ulici, nalazi se topovska kugla koja je sačuvana kao sjećanje na Mađarsku revoluciju i kratkotrajnu okupaciju osječke tvrđave 1848./1849. godine.