Vjerojatno vam je poznato da ima među nama ljudi koji se svakodnevno posvete molitvi najmanje pola sata, ili pak onih koji nedjeljom dođu barem pola sata prije mise, da bi se pomolili. Ima i onih koji, dok idu na posao, mole krunicu. A još uvijek ima onih kuharica koji točno znadu koliko Očenaša treba izmoliti za meko kuhano jaje ili pak da bi se tijesto skuhalo kako treba. Ne izgleda li to kao gubitak vremena? Sjediti u crkvi pola sata u molitvi? Zar ne bi čovjek radije to vrijeme posvetio da nešto dobro učini? Biblija tako ne misli. Nakon što je Isus uzašao na nebo, apostolima još nije bilo jasno što trebaju činiti, jer još nisu bili primili Duha Svetoga. I onda su donijeli mudru odluku. Skupili su se ponovno u jednoj prostoriji u Jeruzalemu i “svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.” I tako desetak dana, sve do silaska Duha Svetoga. Je li to bilo gubljenje vremena? Nipošto. Nije li i sam Isus prije svoga javnog nastupa četrdeset dana proveo u pustinji? Osim toga, navode evanđelisti, Isus je često proveo noć moleći se Bogu.

Važni su ti trenuci mira i sabranosti. Potrebno je stati i zastati i priznati samima sebi da ne vidimo jasno, priznati sebi da su nam snage nedostatne. I onda u molitvi tražimo Boga, tražimo njegovu blizinu, tražimo svjetlo Duha Svetoga da vidimo što nam je činiti, tražimo od Boga snagu da činimo što je naša dužnost. U molitvi priznajemo da smo slabi i nedostatni, u molitvi priznajemo da ne možemo sami bez Boga, u molitvi se uzdižemo iznad ovog zemaljskoga, u molitvi drugujemo s Bogom, u molitvi i po molitvi mi postajemo Božja slika u svijetu, postajemo oruđe njegove dobrote, strpljivosti i blagosti. Upravo zato stoji u benediktinskom pravilu “Ora et labora – Moli i radi”. Rad bez molitve je besmislen, molitva bez rada iluzija. Ovako, molitva i rad su kao dva vesla kojima čamac našega života mirno brodi ovim životom. Samo s jednim veslom plovili bismo u krug. Biti postojan u molitvi, kao i u radu, važno je. I onda kada nam se baš i ne da. Potrebno je. Važno je. To dobro znaju oni koji su u molitvi postojani.