Kaže jedna izreka: “Ako je nešto previše dobro da bi bilo istinito, onda vjerojatno i nije istinito.” Kao da se po tome ravnao i apostol Toma. On je bio čovjek iz naroda. S obje noge na zemlji. U isto vrijeme volio je Isusa i vjerovao mu. Kad je Isus jednom rekao da se vraća u Judeju, tamo gdje su već tražili da ga ubiju, taj isti Toma rekao je ostalim učenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!” I onda – tragedija! Isus je bio izdan, nepravedno osuđen, mučen i na koncu umro razapet na križu. Sve, baš sve bi Toma učinio za Isusa. Ali sada, kad je umro, ostala je samo nevjerica, bol, duboka tuga i, konačno, neizvjesnost što bi on, Toma, trebao sad učiniti sa svojim životom. Toga uskrsnog jutra Toma nije bio s ostalim apostolima. Možda je htio biti sam sa sobom, sabrati se, pomoliti se, tko će znati? I kad su mu ostali učenici rekli da su vidjeli Isusa živa, nije mogao vjerovati. O, kako bi samo želio da je to istina! Ali, mislio je, to je isuviše dobro da bi moglo biti istinito. Tko je mrtav, mrtav je. Zato Toma u svojoj boli kaže: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst umjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” Ne bismo trebali Tomi spočitavati njegovu nevjeru. Bilo je to rečeno iz velike boli iz silne ljubavi prema Isusu.

A sljedeće nedjelje Tomi je bilo još teže. Pred svim učenicima Isus stane pred njega i kaže mu neka slobodno stavi svoj prst u njegove rane i svoju ruku u njegov probodeni bok. Nije Tomi bilo važno to što se osramotio pred ostalim učenicima, nego se silno kajao što nije vjerovao svome Učitelju koji je u svoje vrijeme njima govorio da je gospodar života i smrti. I onda pada na koljena i priznaje Isusa i Gospodinom i Bogom. Iz njegove slabosti i nevjere rodila se još veća vjera. Shvatio je da Isus nije samo Učitelj, nego da je pravi Sin Božji.

U ovome apostolu možemo vidjeti i same sebe. Ne trebamo se stidjeti svoje slabe vjere niti se zgražati nad nevjerom drugih ljudi. Čovjek vjernik u trenucima nesigurnosti trebao bi stati pred Gospodina i poput onoga čovjeka iz evanđelja povikati: “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!” Na koncu je Isus rekao Tomi: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” Ta pohvala ide nama, koji vjerujemo da je Isus uskrsnuo te da ćemo s njime i mi uskrsnuti. Hvala Bogu na toj vjeri.