Dođe novi trener u neku sportsku ekipu. I što im obećava? Ništa lagodno. Naporno vježbanje, strog način života, pravilnu prehrana. Što može obećati profesor na nekom zahtjevnom studiju? Rad, upornost i ustrajnost. Samo u bajkama postoje čarobni štapići i čarobne moći kojima čovjek bez imalo truda može postići nešto veliko.

Da se ne zavaravamo: ni život po evanđelju nije kao u bajkama. Pavao kršćanima u Korintu piše da on među njih nije došao kao vješt i mudar govornik (iako je on to po svom obrazovanju i mogao biti). Ne. Veli on: “Ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.” Što hoće reći? Evo. Krist je stvarno bio velik u svome narodu. Govorio je kao nitko prije njega, umnožio je kruh i ribe, na svadbi pretvorio vodu u vino, bolesne liječio, mrtve vraćao u život, hodio po vodi. Međutim, ono najviše, ono temeljno, ono najvažnije što je učinio, bilo je to da je on – vjeran svome poslanju – prihvatio smrt na križu, da bi nakon toga uskrsnuo i bio proslavljen.

To Pavao govori svojim učenicima.To je poruka svima onima koji se danas smatraju kršćanima. Mi zahvaljujemo Bogu za puno toga lijepoga što doživljavamo u ovome životu: za hranu i piće, odjeću i obuću, za dom i domovinu, za obitelj, rodbinu i prijatelje, za dar vjere. Međutim, vjernost Kristu podrazumijeva i prihvaćanje životnih nevolja pa i nesreća,kako Isus veli: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” To znači praštati, to znači činiti dobro onima koji nama dobro ne čine, a iznad svega biti Isusov učenik znači s pouzdanjem prihvaćati sve nevolje života, to znači, po Isusovim riječima, svednevice nositi svoj križ. U redovnom, ali u duhovnom životu – kao što je to kod spomenutih športaša – odricanje i žrtva put su k uspjehu. Kršćani u tome svjetlu gledaju i svoj život. Veli Pavao da smo mi “subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.” Tvrde riječi? Možda. Za one koji vjeruju u Krista ovo je jedini put. Drugoga nema.Veli Isus: “Tko ima uši, neka čuje”.