Nemojte se previše uzbuđivati, to nije novi hrvatski jezik, već slovački i početak popularne tradicionalne slovačke narodne pjesme o lijepoj Katarini iz okolice Trenčina. Pjeva se ta blagoglagoljiva pjesma i na zabavama u Jelisavcu i drugim našim naseljima u kojima od davnina žive Slovaci.

Kapljica borovičke

Trenčin se uoči svoje godine kao Europska prijestolnica kulture 2026. doima kao grad koji upravo izlazi iz sjene dvorca iznad njega i ulazi u svjetla reflektora Europe. Da, da, Trenčin treba posjetiti i uživati u slatkoj Slovačkoj punoj zanimljivih ljudi, a onda maštati o ljepoti života uz kapljicu hladne borovičke, žestokog alkoholnog pića začinjenog borovim bobicama (Juniperus communis), koje podsjeća na suhi džin. Jutro u Trenčinu počinje uobičajeno – doručkom u hotelu, kratkim hodom kroz centar i pogledom prema stijenama na kojima stoljećima bdije tvrđava. No ono što ovdje iznenađuje jest koliko je ta povijest doslovno “u kamenu”: jedinstveni rimski natpis na stijeni ispod dvorca, star gotovo dvije tisuće godina, možeš promatrati iz restorana ili terase hotela Elizabeth, povijesnog hotela podignutog 1902. točno ispod bedema. U tom spoju kamenih slova legije, secesijske elegancije hotela i suvremenog grada u podnožju sažeta je cijela priča Trenčina – mjesto gdje se epohe naslanjaju jedna na drugu bez oštrih prijelaza.​ Grad koji je nekoć bio ponajprije uporište na trgovačkim i vojnim rutama danas želi postati kulturni hub srednje Europe, mjesto gdje se kreativne industrije i “obični” stanovnici susreću u zajedničkim projektima – od festivala živih kvartova do umjetničkih intervencija u javni prostor.​ Poslijepodne je rezervirano za Lednické Rovne, mjestašce koje bi se lako moglo previdjeti na karti, ali koje krije dugu tradiciju proizvodnje stakla i impresivan Muzej stakla. U dvoranama punim lomljivog sjaja vodiči objašnjavaju kako se ručno puhanje i danas suprotstavlja industrijskoj serijskoj proizvodnji, a posjetitelji promatraju majstore za pećima koji iz rastaljene mase oblikuju čaše i vaze – gotovo meditativan prizor koji podsjeća da kultura nisu samo pozornice već i zanati... Baš sam se dobro ugrijao u tvornici, a već sam bio na putu prema Trenčianskim Teplicama, termalnom lječilištu čija je reputacija izgrađena na sumpornim izvorima i orijentalnom Hammamu, egzotičnoj građevini iz 1888. u maurskom stilu. Legenda kaže da je iscjeljujuće izvore otkrio sakati pastir u potrazi za izgubljenom ovcom, a to je janje poslije završilo i u grbu grada – detalj je koji ovu spa destinaciju čini još više bajkovitom.

S.KADIĆ

Tvorničke hale

Danas posjetitelji u toplim bazenima pod lukovima Hammama traže isto ono olakšanje koje su tražili i gosti Austro-Ugarske Monarhije, a moderna spa ponuda i degustacija u lokalnoj destileriji dodaju iskustvu hedonističku notu.​ U Partizánskom, u kompleksu Baťapoint, industrijsko nasljeđe obućarske tvrtke Baťa i dalje određuje horizont – od strogo geometrijske “Baťa” arhitekture do napuštenih tvorničkih hala koje se polako pretvaraju u Art Factory. Kroz priču o Tomášu Baťi, vizionaru koji je izgradio cijele gradove oko svojih tvornica, vodiči pokazuju kako se nekadašnja “tvornica cipela” danas pokušava redefinirati kroz umjetnost, dizajn i kreativne industrije.​​ Poslijepodne donosi naglu promjenu kulise: nakon ručka u Meridiana Bojnice restoranu otišao sam u dvorac Bojnice. Sa svojim tornjićima, dvorištima i legendama dvorac izgleda kao da je nacrtan za filmsku scenografiju, a pogled s bedema preko krošnji potvrđuje njegov status jednog od najslikovitijih slovačkih simbola. Trenčín nije samo još jedna točka na karti već grad koji je odlučio vlastitu znatiželju pretvoriti u pozivnicu za sve vas. Lijepu Katarinu nisam upoznao, ali vratit ću se ja!