Baš tako. Stari je i dobri običaj da se prije putovanja dobro pojede i popije, po mogućnosti s dragim ljudima, ne treba se oslanjati na strašne avionske obroke. Nije naodmet spakirati i desetak sendviča sa slavonskim koloritom, zlu ne trebalo. Finije je, praktičnije, a i jeftinije. Naravno, ako baš putnik uživa u aerodromskoj kavi, ne treba trpjeti i patiti, nego samo guštati jer je odavno i znanstveno dokazana njezina ljekovitost.

Stare zamke

Davnih sam dana pisao da zračne luke imaju svoj nevidljivi drugi svijet, tihi sistem pravila i trikova koji odlučuju hoćete li putovati mirno ili u potpunom kaosu. Mnoga od tih pravila kompanije i aerodromi ne ističu, ali putniku daju golemu prednost kad ih jednom upozna. Aerodromi su dizajnirani da putnika zadrže u zoni trgovina, što je duže moguće, a ne kod izlaza. Zbog toga se često namjerno kasni s objavom gatea ili se on mijenja u posljednji čas, računajući da ćete u međuvremenu trošiti u duty free trgovinama i restoranima.​

SLOBODAN KADIĆ

Čak i detalji poput mekog tepiha u “shopping” zonama naspram tvrđeg poda kod gateova služe da vas opuste i uspore – mekano znači “ostani, troši”, tvrdo znači “kreni prema avionu”.​ Iako i dalje vrijedi pravilo od 100 ml u većini svijeta, dio aerodroma uvodi nove CT skenere, gdje se tekućine i laptopi više ne moraju vaditi iz torbe. Na takvim aerodromima često možete unijeti i veće količine tekućine (čak do dvije litre po boci), ali to ne znači da će isto vrijediti na transfernom ili povratnom aerodromu, pa treba biti informiran. Stara pravila nose i stare zamke: hrana u ručnoj prtljazi i praškasti proizvodi često izazivaju dodatne provjere, pa ih ipak treba prebaciti u predanu prtljagu, osim ako nije riječ o onih desetak finih sendviča s početka priče. Overbooking je sve više pravilo, a ne iznimka – kompanije rutinski prodaju više sjedala nego što ih avion ima, računajući na dio putnika koji se nikad ne pojavi. Putnici bez dodijeljenog sjedala koji kasno obave check‑in ili kasno dođu na gate prvi su kandidati za “sljedeći let”. Zato se treba čekirati online i što prije te fizički biti kod gatea bar 30 – 60 minuta prije ukrcaja, jer kašnjenje može značiti gubitak i sjedala i odštete. Zračna je luka podijeljena prema statusu, ne samo po sigurnosnim zonama, a dio tog svijeta skriven je iza vrata salona u kojima se jede, tušira i radi u tišini za manje od cijene prosječne hotelske sobe. Mnogi putnici i ne znaju da im kreditne kartice, putna osiguranja ili dnevni prolazi omogućuju ulaz u lounge i uz ekonomsku kartu.​

Rupe u sustavu

Izvan aerodromske zgrade postoje sitne “rupe u sustavu”: česti putnici koriste se besplatnim shuttle autobusima obližnjih hotela kako bi izbjegli skupe aerodromske dodatke na taksi ili aplikacije za prijevoz, jednostavno se bez centa odvezu do hotela i onda naruče Uber pa idu dalje – puno jeftinije. Besplatne stanice za punjenje mobitela izgledaju kao spas, ali stručnjaci sve glasnije upozoravaju na rizik takozvanog juice jackinga – zlonamjernog pristupa podatcima preko USB porta. Sigurnija je praksa koristiti se svojim adapterom u utičnici ili mali prijenosni power bank te nikad ne spajati telefon izravno na nepoznati USB. Ako se morate spojiti na aerodromski Wi-Fi, rabite VPN da vam zlobnici ne pokradu lozinke i brojeve kreditnih kartica. Još je puno savjeta, dobro ih je zapamtiti i na let krenuti puna želudca s puno znanja. Sretan put, a sad treba zameziti onaj slavonski sendvič, nasmijati se i pun samopouzdanja krenuti u nove putne pobjede. n