Kuća Vančura: Očuvali identitet našega grada iz razdoblja art decoa
Kuća uživa status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra Ministarstva kulture Republike Hrvatske
Na istočnoj strani negdašnje Sokolske, a današnje Keršovanijeve, ulice nalazi se dvokatna poluugrađena kuća veleposjednika Emila Vančure, koja uživa status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Kuća Vančura ima tlocrt u obliku nepravilnog slova “U”. Ulično je pročelje kuće, široko 20 metara, raščlanjeno s četiri prozorske osi s asimetrično pozicioniranim ulaznim vratima. Pročeljem dominiraju četiri balkona od kojih se oni na desnoj strani kuće protežu i dijelom bočnog pročelja. Kuća ima podrum, visoko prizemlje, dva kata i tavan iz kojega se izlazi na dvije velike terase koje se nalaze nad gospodarskim krilima kuće. Od ulaza do tavana središtem kuće proteže se dvokrako stubište s jednostavnom željeznom ogradom, a na svakoj se nadzemnoj etaži nalaze po dva stana sa po dva ulaza od kojih glavni vodi u predsoblje, a sporedni na terasu, čime je bilo omogućeno nesmetano kretanje posluge.
Slavonski je veleposjednik Emil Vančura, koji se u Osijek doselio početkom Drugog svjetskog rata, izgradnju kuće naručio 1940. godine kod najznačajnijeg osječkog arhitekta toga vremena, Vladoja Aksmanovića. Dokumenti vezani uz izgradnju kuće i danas se čuvaju u obiteljskom vlasništvu Vančurinih nasljednika, koji i danas žive u kući koju je sagradio njihov otac Emil. Građevna je dozvola izdana 25. veljače 1941., a uporabna dozvola 1. rujna 1942. godine. Nekoliko godina poslije, nakon završetka Drugog svjetskog rata, kuća je nacionalizirana; vlasniku su zbog brojnosti obitelji ostavljena dva stana, a u ostale je stanove useljeno po nekoliko obitelji koje su se nakon rata doselile u Osijek.
U podrumu kuće nalaze se po jedan jednosobni i dvosobni stan, praonica rublja i skladišni prostor za namirnice i ogrjev. U prizemlju se nalaze dva komforna, nejednako organizirana, dvosobna stana s velikim hallovima te terasama. Prema ulici su po dvije velike sobe, od kojih su krajnje, nešto veće, bile spavaće sobe, povezane su nadalje preko kupaonice s predvorjem i terasom, odnosno hodnikom, a stanovi na prvom i drugom katu slijede tlocrtnu osnovu neznatno izmijenjenu zbog položaja ulazne veže u prizemlju. U svih šest stanova nadzemnih etaža iz halla se u salon ulazi kroz dvokrilna ostakljena šiber-vrata, koja se uvlače u unutrašnjost zidova. U krilima kuće smještene su kuhinja, smočnica i djevojačka soba te kupaonica, izba i zahod. Iz Aksmanovićeva troškovnika doznajemo da su u sobama stanova bile ugrađene kaljeve peći domaćeg proizvođača, u kuhinjama Triumpf štednjaci, a u djevojačkim, služinskim, sobama bile su montirane male željezne peći. Prema troškovniku iz 1940. godine predviđeni troškovi za izgradnju kuće bili su 1.643.390 dinara, a obuhvaćali su 16 stavki, od iskopa zemlje, zidarskih, tesarskih, krovopokrivačkih, terazzo, limarskih, parketarskih, stolarskih, bravarskih, soboslikarskih i ličilačkih, staklarskih, pećarskih, tapetarskih, vodovodnih i kanalizacijskih te električarskih i plinarskih radova. Kuća Vančura nedavno je obnovljena i lijep je primjer očuvanja identiteta našega grada iz razdoblja art decoa.
