Na izmaku 2025. godine podsjetit ćemo se obilježenih i neobilježenih obljetnica koje su važne za naš grad. Ove smo godine otvorenjem izložbe “1100 godina Hrvatskog Kraljevstva/tragovi i odjeci milenijske proslave na istoku Hrvatske” u Muzeju Slavonije, u organizaciji Muzejske udruge istočne Hrvatske, u kojoj je, među ostalima, predstavljeno i obilježavanje te velike obljetnice u našem gradu.

Stoljetna spomen-lipa u Perivoju kralja Tomislava

GRGUR MARKO IVANKOVIć

Tom je prigodom prije sto godina tadašnji gradonačelnik Osijeka, dr. Vjekoslav Hengl posadio spomen-lipu koja i dandanas raste u Perivoju kralja Tomislava, koji je ime dobio preimenovanjem Pukovnijskog vrta upravo uime ove milenijske proslave. Lopatica kojom je posađena ova spomen-lipa čuva su Zbirci kulturno-povijesnih predmeta Muzeja Slavonije, gdje priča svoju priču kako je korijen spomen-lipe ovom lopaticom prvi zasuo dr. August Petrović, starješina osječkog gornjogradskog Sokola, a zatim je zasipanje nastavio gradonačelnik Hengl, gradski divizioner Dimitrijević, veliki župan, dr. Ljudevit Gaj te predstavnici vlasti, izaslanici raznih društava i građanstvo, koje je lipu obasulo cvijećem.

Osim ove velike obljetnice, u 2025. godini bila je i stogodišnica Osječkog velesajma, koji se tijekom više mandata gradonačelnika Hengla od 1925. do 1932. godine odvijao na nekoliko lokacija, a najduže na prostoru današnjeg Parka kralja Petra Krešimira IV. gdje su se proljetne i jesenske velesajamske izložbe održavale od 1927. do 1932. godine. Posljednja je to godina u kojoj je cijele godine, od 1. siječnja do 31. prosinca, prometovao tramvaj na konjsku vuču utemeljen 1884. godine, a koji je pred kraj 2026. zamijenjen električnim. Godina je to u kojoj je, na pariškoj izložbi, formalno utemeljen novi umjetnički stil art déco koji je svojim pojednostavljenim linijama i u Osijeku zamijenio lepršavi secesijski stil. U Osijeku je tijekom trajanja toga stila, između dva svjetska rata, sagrađen velik broj privatnih kuća, vila i stambenih zgrada te javnih zgrada škola, kinematografa, banaka, zdravstvenih ustanova, ali i industrijskih postrojenja. U unutrašnjosti osječkih domova molovali su se zidovi karakterističnim artdékoovskim mustrama i šarama, a domovi se opremali specifično oblikovanim komadima namještaja i uporabnim i ukrasnim predmetima.

U Muzeju Slavonije predavanjem prof. dr. Tihomira Jukića obilježena je i stogodišnjica raspisivanja međunarodnog pozivnog natječaja za uređenje središta Osijeka na mjestu netom porušenih baroknih tvrđavskih zidina. Odbor za gradske nasade pri poglavarstvu Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka za vrijeme gradonačelnika, dr. Vjekoslava Hengla u uvjetima natječaja tražio je uređenje niza javnih parkova sa sportskim i zabavnim sadržajima i javnim zgradama. Pobjednik natječaja bio je bečki hortikulturni arhitekt Albert Esch, koji se natjecao pod šifrom “Meine Scheibe”, a pod šifrom “Strossmayer” i “ Am Ufer der Drau” natjecali su se, također bečki arhitekti, Fritz Kratochwil i Wilhelm Debor. Nažalost, kao i u slučaju Otta Wagnera, glede neprihvaćenog projekta nove gornjogradske župne crkve, te Jožefa Plečnika, projektanta isusovačke crkve i kolegija, Osijek je ostao uskraćen i za realizaciju ovog Eschova sjajno osmišljenog urbanističkog i hortikulturnog rješenja središnjeg dijela grada Osijeka.