Većina učenika baš i ne voli povijest. Ne vide nikakvu korist od toga da znaju što se događalo prije toliko stoljeća i ne razumiju kakve bi to veze imalo s današnjim vremenom. Pa ipak, latinska izreka kaže da je povijest učiteljica života. Neki obrasci ponašanja uvijek se ponavljaju. Uzmimo samo na primjer velike osvajače kao što su Aleksandar Veliki, Cezar, Napoleon, Hitler. Kao da su “prepisivali” jedan od drugoga. Njihova su djela jednako neslavno završila. Upravo kako veli Knjiga propovjednikova: “Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.” Slično je i s našim “običnim” životima: određeni načini ponašanja čine čovjeka duboko nezadovoljnim (sjetimo se samo književnog lika Đuke Begovića), dok neki drukčiji životi ispunjaju čovjeka mirom. To nam govori iskustvo.

U tome smislu govori Pavao vjernicima u Rimu: “Što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.” Za kršćane je Biblija upravo ta Knjiga života, u kojoj se ostvaruje poslovica da je povijest učiteljica života. Pavao ovdje na poseban način govori o utjesi i to ne slučajno. Piše vjernicima u Rimu koji su već bili iskusili i nevolje i progonstva zbog svoje vjere. Utjeha o kojoj Pavao govori jest ono što je Krist prošao. On je prošao i odbacivanje i muku i smrt da bi trećega dana uskrsnuo. I drugi biblijski likovi pokazuju da je vrijedilo – unatoč svim nevoljama – ostati Bogu vjeran. Dovoljno je prisjetiti se Mojsija i proroka. Za vjernike je upravo to utješno: nevolje, progonstvo pa i sama smrt nemaju zadnju riječ. Kristovo uskrsnuće i njegova proslava ostvarit će se i na onima koji se u nj uzdaju. Bog nikad ne dopušta da na koncu zlo likuje. Nikada tama ne može ugasiti Božje svjetlo. Pri tome valja imati na umu da biblijska mudrost ne daje ispraznu nadu da će sve biti dobro i da nas čeka “svijetla budućnost”, kako to političari znaju govoriti. Biblijska mudrost kaže da je kroz kušnje i nevolje čovjek sličan Kristu, koji je upravo zbog svoje vjernosti Bogu bio silno trpio, da bi na koncu prispio do nebeske proslave. Samo ta nada ispunja nas mirom i u današnjem vremenu.