Još smo u Bugarskoj! Skijaška sezona počela nije, pa se još uvijek može divno živjeti u prekrasnim krajolicima i s pogledom na snježne vrhove – ne radeći ništa. A kada se čovjek želi još odmoriti i od termalnih kupki i od ljudi, uvijek može poći visoko u brda među ptice i ovce.

Tako je i mene put odveo do željezničke postaje Bansko, s koje sam odlučio uskotračnom željeznicom otputovati do najviše željezničke postaje na Balkanu – u selo Avramovo, na 1267 metara nadmorske visine. Željezničku kartu sam platio oko dva eura, online, a riječ je o dva sata drndanja, rondanja i penjanja, bar u polasku. Sreća me zapratila već od samog početka, vagon je bio krcat učenicima 7.d razreda s razrednicom i ravnateljem osnovne škole, tajnicom i parom spremačica. Nismo ni krenuli, sendviči su se se naveliko odmatali, štapići grickali, a galama je bila vrsna, kao kad četiri Mađarice i zvonar uobičajeno razgovaraju o nedjeljnoj misi i propovijedi! Lijep ambijent pred očima, prozorom su letjele doline i gorja, poneki tunel i čekao se izlazak iz vlaka da obavimo križanje s drugim vlakom, koji je uvijek dobrano kasnio. Strojovođa me podsjećao na druga Lenjina sa socrealističkih postera, a kada je prošao pokraj mene, iz slušalica se orio bugarski folk, nesenzibilne cajke od kojih i slušatelji zaševeraju poput pijanih majki iz onog domaćeg narodnog izraza "pijan kao majka". Kad bolje pomislim, da čovjek to ne sluša, bilo bi mu puno teže kliziti po toj neravnoj pruzi, kojom lokomotiva bez ložača ide tek tridesetak kilometara na sat ili nešto brže u silasku.

Željeznička stanica Avramov

SLOBODAN KADIĆ

Uskotračna pruga Bansko – Avramovo (građena 25 godina) dragulj je željezničke baštine jugozapadne Bugarske i jedina preostala takva linija u zemlji. Pruga je dio rodopske uskotračne linije Septemvri – Dobrinište, duge 125 km, koja je službeno dovršena 1945. godine, spajajući snježno Bansko, planinsko Avramovo i okolna mjesta te povezujući različite etnokulturne regije Bugarske, u kojoj se Rodopi i Rila planine susreću. Nestašna pruga kolosijeka od 760 mm (i bez koje bi mnoga sela bila odsječena od civilizacije) vijuga kroz spektakularne pejzaže, prolazi kroz brojne tunele (ukupno 35 na cijeloj liniji), pravce u obliku osmice i kružne petlje, stvarajući putniku jedinstven doživljaj vožnje i sve to za nekoliko leva ili eura, nove bugarske valute od sljedeće godine. Povremeno se organiziraju vožnje vintage vlakom tijekom kulturnih manifestacija poput Bansko Jazz Festivala, s povijesnim vagonima iz 1926., 1941. i 1970-ih, što dodatno privlači zaljubljenike u željezničku romantiku. Putovanje uskotračnom prugom nudi spor ritam, nezaboravne poglede i dojam povratka u prošla vremena, što čini tu prugu dragocjenim živućim svjedokom tehničke, kulturne i društvene povijesti Bugarske. Još ako u vagonu čujete ciku i dreku osnovnoškolaca s razrednicom, doživljaj je potpuniji. Ono što je izuzetno važno jest to što uskotračna pruga Bansko – Avramovo, kao dio šire linije, još uvijek osigurava promet za više od 50.000 stanovnika područja bez drugih prometnih veza, čuvajući važnu regionalnu funkciju i doprinos zajednici. Istodobno, ona inspirira generacije lokalnog stanovništva i putnika, podsjećajući na bogatu povijest udaljenih planinskih prostora i duh zajedništva koji je omogućio njezino nastajanje. Odmah se sjetim hrvatske pruge od Našica do Čaglina, a koja je valjda zaboravljena i bačena u ropotarnicu povijesti! Ne razumijem zašto Hrvatske željeznice s lokalnom zajednicom nisu učinili sve da je ožive kako bi, osim što bi mogla biti turistička atrakcija, i dalje povezivala Osijek i Požegu preko prekrasne Krndije.

Avramovo je simpatično selo, dočekao me pastirski pas koji je iz konzerve lizao jetrenu paštetu i pastirica koja je umjesto frule pila Coca-Colu. Zrak je bio bajan, voda iz izvora – također. Nakon dva sata vožnje krivudavom prugom bez cajki i kapi alkohola osjećao sam se malo pijano. Kriva je majka priroda, pomislio sam i nasmijao se! n