Prije puno godina bakica od devedeset i sedam godina, nakon što je primila bolesničko pomazanje, kaže mi: "Velečasni, sad je stvarno dosta. Sad zbilja trebam umrijeti." Jedna druga, ne baš toliko stara, kaže mi: "Moji mi govore da trebam ići na ove ili one pretrage. Kao da ja ne znam što je sa mnom! Meni je važno da se s Bogom pomirim, pa da na miru odem." I jedna i druga vedra, bez gorčine, bez tjeskobe, bile su uvjerene da idu milosrdnom Bogu... Mirno ići u smrt! Ima li toga? Naravno da ima. Više sam puta to doživio.

Vrlo slično piše Pavao pri kraju života svome učeniku Timoteju: "Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska." Sa svim mirom on kaže: "Prispjelo je vrijeme." Prije ili poslije to će vrijeme doći i Pavao mirno čeka taj čas. Nadalje, unatoč svim svojim slabostima i padovima, Pavao zadovoljno gleda na svoj život i kaže: "Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao." Bog mu je pomagao da ostane vjeran i njemu i svojoj službi. Nije uzaludno živio. Bio je vjeran Božjem pozivu i ostavio iza sebe prebogatu ostavštinu – osnove kršćanskog nauka sadržane u njegovim poslanicama koje danas čitamo kao Božju riječ. I onda zaključuje: "Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak." Duboko vjeruje u Božju nagradu i u vječni život.

Naravno, dragi prijatelji, da smo na zemlji nužno ograničeni. Ne možemo živjeti pet stotina godina. Nadalje, živjeli kratko ili dugo, nikada na zemlji ne možemo dosegnuti potpunu sreću ni ispuniti bezdan našega srca. Zato je ključna i temeljna vjera, vjera u Boga, koji nam je dao ovaj propadljivi život, ali koji nudi i vječni, trajni život svima onima koji za njim žude i koji ga traže, koji nastoje živjeti u skladu s njegovom voljom. Jer, veli Pavao: "Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi." Nasuprot tomu, vjera u vječnost, vjera u dobrostivog Boga koji nas prima u svoju božansku obitelj, upravo ta vjera daje nam spokoj u svakom trenutku našega života, pa i u onim posljednjim trenutcima, kako veli psalmist: "Samo je u Bogu mir, dušo moja." Ta vjera daje mir i spokoj i sada i u vječnosti.