Pavao, starac, pri kraju svoga napornog apostolskog poslanja piše svome učeniku, biskupu Timoteju: “Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje.” Veli: “Zlopati se!” Kako to netko može bilo kome preporučiti? Je li to normalno? Je li to neki vjerski fanatizam gdje se čovjek mora bičevati?

Uopće ne. Pogledajmo. Što će dobar trener obećati mladom i nadarenom športašu? Znoj i svakodnevne naporne vježbe. Reći će mu da je talent tek deset posto uspjeha, a sve ostalo znoj i napor. Slično tome, uspješni poslovni ljudi redovito će reći da je “tajna” njihova uspjeha rad i samo rad. Svaki dan. Svi se mi nekako zlopatimo. Komu je lako na poslu? Vozaču kamiona koji je više tjedana na putu? Čovjeku koji vodi obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo? Zar je lako odgajati dijete od prvih mjeseci života sve do onih teških pubertetskih dana? Pomislimo na one koji rade u trgovačkim centrima. Oni doslovne ne vide dnevne svjetlosti, uz buku tehno glazbe i neprestani napor da ostanu sabrani, ljubazni, uspješni. I tako preko tjedna i vikendom. Zlopate se. Znam radnika koji je u svoje vrijeme cijeli godišnji odmor redovito koristio za to da bi radio na vršalici po strašnoj vrućini. Zlopatio se, ali mu nije bilo teško jer je tako svoju djecu mogao opremiti za školu.

Upravo tako. Nije stvar u naporu, nije stvar u patnji. Bitan je motiv. To jednako vrijedi za naš redovit život kao i za vjerski život. Nekome mogu vjerske obveze izgledati i preteške i nepotrebne. Međutim, onaj koji s vjerom podnosi tegobe života, onaj koji vjeruje da Bog sve vidi i zna, onaj koji vjeruje da se po onome što trpi pridružuje Isusovim patnjama, da bi s njime bio dionikom i nebeske proslave, takav čovjek ima svoj mir. Ne trebamo se zavaravati. Oni koji obećavaju samo užitak i provode ili su nerazumni ili nedobronamjerni, poput onih koji reklamiraju klađenje i kocku. Za sve što vrijedi, valja se žrtvovati. U tome slučaju muka nije samo muka niti je napor samo napor, nego nešto što nas ispunja kao ljude, jer znamo da činimo ono što je ispravno, što nas u dubini duše ispunja mirom i radošću. To je vječna, biblijska mudrost.