Znam. Sto ljudi, sto ćudi. O ukusima se ne raspravlja. Svaka glava, svoja pamet. Koliko sela, toliko običaja. Pa, ipak, postoje te neke navike potrošača koje teško mogu razumjeti, osobito kad im izbijaju novac iz džepa, a pritom se žale na kroničnu besparicu. Kad radiš s potrošačima, ne dobiješ uvid samo u potrošački problem zbog kojega ti se obraćaju već i u pozadinske navike, ponašanja, pogreške pa i manjak kulture koje usput otkriju.

1. OBRAĆANJE VIDOVNJACIMA – Evo, ne znam što reći na ovo. Ne biste vjerovali koliko ljudi daje bajoslovan novac na telefonske pozive ili osobne posjete kojekakvim džabalebarošima koji u opskurnim oglasima reklamiraju svoje skupe "vidovnjačke" usluge. I ljudi u to vjeruju. Zaozbiljno. Ulaze u minuse ne bi li sve to poplaćali. Vjeruju da će od neke tamo prešminkane žene, s egzotičnim imenom i predubokim dekolteom, koja s podignutom obrvom gleda u tarot-karte, kristalnu kuglu ili visak, doista saznati kakva ih sudbina čeka u pitanju zdravlja, ljubavi i novca. Je li posrijedi očaj, neznanje, lakovjernost…, ne znam, ali znam da nema te osobe koja ima uvid u ono što te čeka u životu. Jedino u što vidovnjaci imaju uvid jest tvoj novčanik, koji prazne nevjerojatnom lakoćom, uz tvoj svesrdni blagoslov.

ILUSTRACIJA

2. UKLJUČIVANJE U PIRAMIDALNE SHEME ILI U "MLM – MULTILEVEL MARKETING" – između kojih je granica često mutna. Kojekakvi napitci za tobožnje mršavljenje, eterična ulja koja liječe bolesti, posuđe, kozmetika... Emocionalno ranjivi i povodljivi ljudi padnu pod utjecaj naoko karizmatičnih "vođa", pa se daju regrutirati u ovakvu vrstu prodaje, zavedeni pričama s glamuroznih motivacijskih prezentacija o nezamjenjivosti njihovih proizvoda, nevjerojatnim sam-svoj-gazda karijernim uspjesima, još nevjerojatnijim pasivnim prihodima i duhovnim procvatima regrutiranih pojedinaca ušuškanih u sigurnost grupe koja ih bodri i tapše po ramenu kako bi se osjećali važnima. Ne vide da cijela priča obično vodi gubitku prijateljstava, prije svega jer brzo ponestane osoba za daljnju regrutaciju ili vučem-te-za-rukav prodaju, kao i gubitku novca, a potom i osnovnog ljudskog dostojanstva. O agresivnoj, zavaravajućoj i nerijetko opasnoj poslovnoj praksi vezano uz predstavljanje tih "nevjerojatnih" proizvoda da i ne govorim.

3. NEKRITIČKI ODNOS PREMA LIJEKOVIMA KOJI TO NISU – Žena sam koja vjeruje u znanost i medicinu. Uz krajnje napore, ne mogu shvatiti kako netko tko je laik za medicinu, može vjerovati svojoj jednako laičkoj prosudbi pa zanemariti liječničke preporuke i predati svoje zdravlje u ruke kojekakvih šarlatana s oglasa, društvenih mreža i trećerazrednih internetskih stranica. Koji na njemu masno zarađuju, potajno mu se smijući u brk. Bilo putem tretmana koje provode na njemu, bilo putem neprovjerenih proizvoda koje mu prodaju, uz blagoglagoljivo obećanje da će čarobno izliječiti bolesti koje ni službena medicina izliječiti ne može. Razumijem da je bolestan čovjek uplašen, rastrojen, očajan i da će učiniti sve na putu ozdravljenja, ali čak i tada moraš zadržati minimum tog kritičkog uma pa ne dopustiti da te vuku za nos. Ne samo zbog novca koji bacaš u vjetar već zbog opasnosti odustanka od terapije koju ti je odredio liječnik i zbog opasnosti od uzimanja preparata koje reklamiraju kao lijek, a mogu ti ozbiljno naškoditi. Obraćaju mi se potrošači, osobito umirovljenici, koji su bili zavarani na najperfidnije moguće načine; jedan od najpoznatijih primjera bila je masovna kupnja masažnih fotelja koje stoje više od tisuću eura, uz tvrdnju da treba odustati od svojih terapija jer fotelje će im izliječiti sve bolesti, od kardiovaskularnih i reumatskih preko dijabetesa pa sve do anksioznosti i depresije. Srećom, tvrtka koja se poslužila takvom opasno obmanjujućom praksom ubrzo je prijavljena i zatvorena. Međutim, kad se jedna zatvori, druga se otvori i krug prijevare se nastavlja. Zato je ključan taj kritički um potrošača, da zastanu, promisle, posumnjaju… da budu sami sebi zaštita na vjetrometini nemilosrdnog tržišta, prije bilo kakve udruge za zaštitu potrošača ili tržišne inspekcije.

4. NISAM DUŽAN VRATITI POSUĐENO, NI PLATITI POTROŠENO – Stalno slušamo o bijesu dužnika koji, u žaru revolta, poderu na komadiće zaprimljena rješenja o ovrsi, uvjereni da će tako spriječiti ovrhu. Neće. Teško da ćeš biti ovršen zbog nepostojećeg duga; ako je prošao rok dospijeća, a ti nešto nisi platio, da, ovrhovoditelj ima pravo ovršiti te kako bi došao do svojega novca. Zašto bi ovrhovoditelj tu bio zlikovac? Jasno mi je da se dužnicima mogu dogoditi bolesti, otkazi i druge nepredvidljive životne situacije koje ih dovedu u financijske probleme, ali ovrhovoditelj i dalje ima pravo naplatiti se. Kao što bi se i ti htio naplatiti da netko duguje tebi.

5. KUPOVANJE IZNAD SVOJIH MOGUĆNOSTI – Već bi vrtićarce trebalo učiti onoj zlata vrijednoj izreci: Pokrij se koliko ti je jorgan dug. Da, nije lako odoljeti primamljivom blještavilu svih tih proizvoda i usluga - koje si mnogi realno ne mogu priuštiti. Svatko sebi želi nešto vrijedno, nešto lijepo, nešto kvalitetnije, neki doživljaj, nešto što ga izdvaja iz mase. To je ljudski. Ali ako si to ne možeš priuštiti, ako će poljuljati tvoj kućni budžet, ako će ti ponestati za neke osnovne životne potrebe (pa makar i da se stavi sa strane, za ne daj Bože situacije), zar je vrijedno toga? Nije luksuz imati brendiranu torbicu u kojoj je novčanik prazan. Nije luksuz voziti skupocjeni auto, pa kalkulirati koliko goriva uliti u njega. Nije luksuz otputovati na skijanje i ljetovanje ako ćeš ostatak godine jesti hrenovke i paštetu za sva tri obroka. Nije luksuz uložiti u filere u usnama i obrazima, a ne uložiti u filere za mozak i dušu – znanje, edukacije, rad na sebi. Što je uopće luksuz? Za mene je, recimo, vrhunski luksuz živjeti unutar svojih mogućnosti, liježući i budeći se mirna jer nikome ništa ne dugujem.