Na početku se južne strane Ružine ulice nalazi široka prizemna historicistička kuća koju je za potrebe daljnje prodaje sagradio osječki graditelj Franz Wybiral. Franz Wybiral rođen je u Osijeku 1860. godine, gdje je 1912. i umro, te pokopan na gornjogradskom Aninu groblju.

Oženio se Osječankom Wilmom Janković, s kojom je imao troje djece, dvije kćeri - Wilmu, koja je ime dobila po majci i koja je rođena u Osijeku 1894., a poslije se udala za Vladimira Mrljaka, i Paulu, rođenu u Osijeku 18. svibnja 1897., te sina Franza, koji je rođen u Osijeku 23. kolovoza 1903. Franzov sin Franz po zanimanju je bio zubni tehničar. Oženio se 1. listopada 1945. Marijom Koprić, koja je rođena u Vukovaru 22. ožujka 1917. Franz Wybiral stariji 1874. zabilježen je kao stanovnik kuće u gornjogradskoj Šokačkoj ulici, koja danas nosi naziv Ilirska ulica. Kuću na početku Ružine ulice sagradio je 1888. godine u suradnji s graditeljem Viktorom Wallakom, rođenim u Osijeku 1847. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće kao vlasnik kuće naveden je Petar Ivanović, koji je na istoj adresi zabilježen i 1911. godine.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

U Skrižaljci podataka o broju zgrada, stanova, prostorija i stanovima grada Osijeka iz 1911. godine za ovu je kuću naznačeno da je prizemnica s 11 soba, šest kuhinja i sedamnaest nusprostorija organiziranih unutar četiri dvosobna i jednog trosobnog stana, te da u kući stanuje dvadeset osoba. Ta simetrična prizemnica sa središnje pozicioniranom ulaznom vežom i po tri dvokrilna prozora s oberlihtima s obiju strana veže danas jedva da ima sačuvanih originalnih detalja nekoć prekrasne fasade oblikovane u stilu historicizma. Tek nazubljeni potkrovni vijenac i brojne floralno dekorirane konzole daju naslutiti izvornu ljepotu ove kuće, građenu za ovog graditelja, koji ju je projektirao i gradio za daljnju prodaju. Od stolarije su još ostala sačuvane jedino originalne drvene vratnice veže, nad kojima se nekoć nalazio polukružni oberliht ispunjen raznobojnim staklenim plohama. Drvene dvokrilne vratnice također su historicistički oblikovane s geometrijskim ukladama, kaneliranim konzolama i masivnim trokutastim zabatima.

Franz Wybiral se osim graditeljskim poduzetništvom bavio i proizvodnjom betonske opreme, tako da je proizvodnjom betonskih kanalizacijskih cijevi sudjelovao u brojnim radovima na proširenju vodovodne i kanalizacijske mreže grada Osijeka. U Muzeju Slavonije, u Zbirci arhitekture i urbane opreme, čuva se jedna betonska kanalizacijska cijev proizvedena u Wybiralovoj tvornici cementne robe, a potječe iz Zadarske ulice 5. Taj graditelj i tvorničar cementne robe bio je vrlo aktivan u razdoblju historicizma, ali je bio i među vrlo aktivnim graditeljima u vrijeme kada je novi arhitektonski stil, secesija, zahvatio Osijek. Wybiral je kupovao novoformirana građevinska zemljišta i na njima gradio moderne kuće prema svojim zamislima i projektima, te ih potpuno dovršene prodavao novim vlasnicima. Osim vlastitih kuća sagradio je i veći broj osječkih kuća, palača i vila, među kojima se osobito ističe izrazito raskošna jednokatna samostojeća uglovnica obitelji Gillming-Hengl, nastala 1906. godine prema projektu bečkog arhitekta Ernsta von Gotthilfa, rodom iz Temišvara, na Europskoj aveniji u kojoj je danas smještena središnjica Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, te raskošno oblikovanu neobaroknu poluugrađenu katnicu osječkog veleposjednika Franza Karla Schmidta, sagrađenu 1905. također na Europskoj aveniji.

U stilu historicizma Wybiral je 1896. godine, među ostalima, projektirao i jednokatnu kuću Aleksandra Popovića na nekadašnjem Žitnom, a današnjem Gajevu trgu. Wybiral je gradio i vlastitu tvornicu cementne robe na početku Vinkovačke ulice, koja je nastala postupnom izgradnjom tvorničkih zgrada raznih namjena od 1899. do 1907. godine. Danas se na mjestu kompleksa njegove srušene tvornice u Vinkovačkoj ulici nalazi tek nekoliko sačuvanih tvorničkih zgrada i nedavno sagrađena moderna zgrada Centra za autizam Osijek, koja je ujedno i prva zgrada u Hrvatskoj namjenski sagrađena za potrebe osoba s poremećajima iz autističnog spektra. n