Otajstvo među poganima
U Isusovo vrijeme Židovi su sve druge narode nazivali poganima, koji su štovali idole. Osim toga od ostalih su se naroda Židovi razlikovali po strogim odredbama o obrednoj čistoći, odnosno po odredbama što se smije, a što ne smije blagovati. Za njih su svi pogani bili nečisti, do te mjere da bi se pobožan Židov smatrao nečistim ako bi ušao u pogansku kuću. Poslije toga se morao oprati. Zato je bilo razumljivo da su kršćani koji su se obratili iz židovstva u početku imali ozbiljnih poteškoća prihvatiti “nečiste” kršćane, Grke i Rimljane, koji nisu ni poznavali ni obdržavali židovske propise. Nasuprot tome apostol Pavao naglašava da je Kristovo spasenje otvoreno svima. On veli da je Bog navjestiteljima htio “obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave!” Bog po Kristu i pogane jednako spašava kao i Židove! Za ono vrijeme to je bilo posve revolucionarno.
Pa ipak, ova je biblijska poruka silno važna i danas. Svjesno i nesvjesno i mi se dijelimo na naše i njihove, i to ne samo u politici. Nekako nam je važno tko je što rekao, a ne što je tko rekao. Ljude i nesvjesno dijelimo na ispravne i neispravne. Našima ćemo sve oprostiti, onim drugima ništa. Nije to Božji put. U tome smislu i Isus jasno govori da Bog nije pristran i da se ne želi priklanjati ovoj ili onoj skupini. Tako je jednom oštro ukorio svoje umišljene sunarodnjake navodeći im primjere iz Starog zavjeta: “Mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.” Kraj tolikih Židova!
Dobro je da se ne dijelimo. Jer, čineći tako, dijelimo se od Boga koji ljubi svakog čovjeka i čiji je Sin svoj život dao za svakoga čovjeka, “našeg” i “njihovog”, za onoga koji je odmalena bio ministrant kao i za onoga koji se krstio u četrdesetoj godini. Konačno, Isus govori da je u nebu veća radost zbog jednog obraćenog grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja. Nećemo stavljati u pitanje ovu Isusovu pouku. Za svoje dobro. n