Na parnoj je, sjevernoj, strani Strossmayerove ulice do prije desetak godina stajala visokoprizemna kuća koju su prije točno sto godina sagradili Marija i Stjepan Kutti. U toj su skromnoj prizemnici s četiri dvokrilna prozora s vodoravno položenim oberlihtima i uskim hodnikom iz kojega se ulazilo u stan i dvorište donedavno živjeli potomci prvih vlasnika kuće.

Građevnu je dozvolu odobrio Slobodni i kraljevski grad Osijek 1925., a iste su godine vlasnici ishodili i uporabnu dozvolu, što znači da je kuća sagrađena za manje od godinu dana. Izgradnju su kuće Kuttijevi povjerili osječkom zidaru Martinu Stinneru iz Novoga grada, a kasnije je pregradnje u kući izveo 1939. godine osječki zidar Dragutin Stinner iz Srijemske ulice.

Stjepan Kutti po zanimanju je bio poslovođa, a taj je posao radio u radionici za preradu vune, čiji je vlasnik bio Josip Glasser. Glaserov se kompleks za preradu vune nalazio uz Kuttinovu kuću, a na njegova su se dva placa nalazile zgrade za preradu vune, sapunarnica, predionica ovčje vune, praonice vune i stambene zgrade u kojima su stanovali radnici. Kuttijevi su imali četvero djece, a nama je Osječanima najpoznatiji njihov sin Vilim Kutti, koji je bio poznati osječki slikar, crtač i ilustrator. Vilim Kutti rođen je 1913. godine, a umro je 1995. godine. U roditeljskoj je kući do smrti živjela Vilimova sestra Irma sa suprugom Dragom Magdićem. U unutrašnjosti se njihova doma nakupilo mnoštvo uspomena na prošlost ove, nedovoljno poznate, osječke obitelji, a u osječkom su Muzeju Slavonije za sjećanje na Kuttijeve sačuvane odabrane obiteljske stvari.

Mjesto gdje je donedavno stajala kuća Kutti

Grgur Marko Ivanković

U ovoj je kući visio ekspresionistički autoportret osječke umjetnice Helle Reyman nastao u Münchenu 1930. godine. Hella Reymann rođena je u Osijeku 10. travnja 1897., a umrla je 20. srpnja 1970. u austrijskom gradu Leibnitzu. Prve je slikarske poduke dobila od osječkog slikara Slavka Tomerlina, a zatim odlazi na studij slikarstva u Zagreb i Beč, iz kojega se vraća u Osijek 1924. godine te već sljedeće,1925., u godini izgradnje ove kuće, priređuje svoju prvu samostalnu izložbu, na kojoj je izložila brojne svoje portrete. Osim autoportreta Helle Reymann, u Muzeju se iz kuće obitelji Kutti čuva i vrlo vrijedan klavir iz razdoblja bidermajera nastao u bečkoj radionici klavira Ernesta Wackea oko 1835. godine te gitara Stabilimento musicale Giuseppe Verdi. U grafičkoj se zbirci Muzeja Slavonije čuva nekoliko grafičkih mapa čiji je autor Vilim Kutti. Riječ je o grafičkim mapama manjega formata čija su tema osječki gradski prizori. Ovaj je autor osobito poznat po mapi Stari Osijek motivi s Drave, Stari Osijek skice iz prošlosti grada, Osijek zimski pejsaži, Stari Osijek perocrteži, Osijek crteži, Osijek serigrafije te Osijek ulične svjetiljke. Vilim Kutti ilustrirao je i naslovnu stranicu knjige Maturant roman samoprijegora i ljubavi koju je 1944. godine, na 196 stranica, objavio Ante Jakšić u Građanskoj tiskari u Osijeku. Tekst je tog romana bio tijekom rujna i listopada 1944. godine objavljivan u osječkim dnevnim novinama Hrvatski list. Na koricama knjige na bijeloj su podlozi crvenim slovima istaknuti ime i prezime autora i naslov s podnaslovom knjige, a ilustracija je otisnuta zelenom bojom. Središnji je motiv ilustracije muškarac koji sjedi u parku na klupi s većom knjigom u jednoj ruci dok drugom očajnički pridržava čelo. Dinamiku prizora pojačava opadanje lišća s krošnje u drugom planu kompozicije. Roman profesora Ante Jakšića, rođenog u Bačkoj, koji je na osječkoj Muškoj realnoj gimnaziji od 1943. do 1945. predavao hrvatski jezik i hrvatsku povijest, objavio je u privatnoj nakladi njegov prijatelj, subotički glumac Geza Kopunović. U osječkim adresarima Stjepan Kutti navodi se kao stanovnik u toj kući 1934., a kao zanimanje mu je navedeno privatni činovnik, mjesto stanovanja 1929. bilo je Strossmayerova 112, a kao zanimanje navedeno je poslovođa. U adresaru iz 1937. za ovu kuću u Strossmayerovoj 108 navedeno je da Stjepan Kutti u njoj stanuje, a kao kućevlasnica je navedena Marija Kutti.