Abba! Oče!
Vjerojatno u svim jezicima uz riječ otac postoji i ona riječ odmilja kojom dijete zove svoga oca. U nas je to tata. Tako je i u hebrejskom. Uz riječ ab, što znači otac, stoji riječ abba, kojom se dijete obraća svome ocu, a znači upravo – tata.
Polazeći od te riječi Pavao tumači odnos čovjeka s Bogom: “Ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego Vi primiste Duha posinstva u kojem kličemo: ‘Abba! Oče!’” Kao što vidimo, ovdje hrvatski prijevod ne odražava ono što je Pavao htio reći. Mi imamo prisan odnos s Bogom i smijemo mu reći: “Abba! Tata!” Isus je pravi Božji Sin, a mi smo posinjena, posvojena djeca Božja, dakle po Božjoj milosti izjednačeni s Kristom. Zato Pavao dalje kaže: “Mi smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.”
U većini starih religija na božanstvo se gledalo s velikim strahopoštovanjem. Samo su svećenici imali pristup hramovima, čak se ni Božje ime nije smjelo izustiti. Svojim žrtvama vjernici su nastojali udobrovoljiti Boga ili ublažiti njegov gnjev zbog ljudskih grijeha. A, evo, Novi zavjet nam govori da se više ne moramo bojati Boga, jer Bog je strpljiv, dobrostiv, pun sućuti, on je sama ljubav, on čovjeka doslovno poziva u svoju božansku obitelj. A tamo gdje je ljubav prema Bogu i prema bližnjemu, nema tjeskobe i nema straha. Veli Ivan: “Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi.”
Pri tome ne bismo trebali biti površni, pa samo govoriti: “Ljubav, ljubav...” a zapravo podilaziti vlastitim strastima i sebičnosti. Prava Božja ljubav uvijek je utemeljena na istini, koja jasno govori da je zlo – zlo, da je grijeh – grijeh, da čovjek treba slijediti Božje zapovijedi, koje su sa svoje strane uvijek u skladu s našom naravi. Bog je dobrota, Bog je istina, Bog je ljubav. Kada njemu kažemo “Abba!”, to znači da se trudimo što je više moguće biti dostojni toga velikoga dara. Ako nam je Bog Otac, onda trebamo biti slični njegovu Sinu Isusu Kristu, koji je došao ne da vrši svoju volju nego volju njegova i našega nebeskoga Oca.
Ljubav je veličanstvena, ali i odgovorna. U takvoj ljubavi želimo živjeti s Bogom. Sada i u vječnosti.