Kuća Frank za stanovanje obitelji i iznajmljivanje
Kuća je jedan od najkvalitetnijih i najraskošnijih primjera kasnohistoricističke arhitekture u Osijeku
Na sjeverozapadnom uglu Radićeve i Ulice Hrvatske Republike (nekadašnje Kolodvorske i Deszathyčine ulice) uzdiže se monumentalna jednokatna ugrađena katnica s kupolom i istaknutom godinom izgradnje kuće - 1897. Ta je reprezentativna kuća jedan od najkvalitetnijih i najraskošnijih primjera kasnohistoricističke arhitekture u Osijeku.
Projekte za gradnju te kuće potpisao je 1896. godine osječki arhitekt Julius Herrmann. Kuću je, u ulici u nastanku, dao sagraditi osječki veleposjednik i veletrgovac drvima Isidor Frank, rođen 1. studenoga 1847. u Kubinu Donjem. Bio je oženjen Annom Frank, rođenom Petrovski, koja je svijet ugledala 1861., i s njom je imao troje djece, dva sina i kćer. Frankova je kuća sagrađena u roku od godine dana i bila je namijenjena stanovanju obitelji Frank i iznajmljivanju komfornih stanova. Pročelje je kuće asimetrično projektirano tako da se prema Radićevoj ulici proteže u širini sedam prozorskih osi, a u Ulici Hrvatske Republike u širini ima devet prozorskih osi.
Sam ugao kuće je zakošen i naglašen kompleksnom poligonalnom kupolom pokrivenom limenim crepovima. U kuću se ulazi kroz kolni ulaz naglašen dvama stupovima, a nad kolnim je ulazom u zoni prvoga kata smješten prozor nad kojim se nalazi kvadratna kartuša unutar koje je istaknuta godina izgradnje kuće. Sredinom se obaju pročelja proteže plitki rizalit u širini triju prozorskih osi s balkonima na prvom katu. Pročelje u Radićevoj ulici sa svake strane rizalita ima još dvije prozorske osi, a u Ulici Hrvatske Republike sa svake strane tri prozorske osi. Pročelje je bogato ukrašeno trakama glatke i hrapave rustike, a rustikalnim su blokovima naglašeni i svi uglovi i rubovi pročelja. Ulazni rizalit, kao i rizaliti bočnih pročelja, naglašen je pilastrima koji završavaju jonskim kapitelima, a svi zajedno drže gredu na koju su oslonjene brojne konzole što drže nazubljeni potkrovni vijenac. Rizaliti bočnih pročelja nadvisuju krovni vijenac i u krovnoj zoni prelaze u atiku s prozorskim otvorima i širokim balustradama.
U unutrašnjosti se nastavlja sva raskoš štukodekoracije na zidovima haustora i stubišta, a jednako su monumentalno oblikovana i stubišta kojima se pristupa prizemnom stanu i foaje stubišta iz kojega se ulazi u jedan prizemni i stanove na katu. Osobito je lijepo oblikovano zavojito stubište ograđeno balustradom od lijevanog željeza.
Prostor za izgradnju kuće Frank je kupio nakon prijedloga Građevnog odbora i odluke Slobodnog i kraljevskog grada o parcelaciji gradilišta unutar bloka nove gornjogradske pučke škole, sagrađene 1895. Na javnoj dražbi Frankova je ponuda prihvaćena, a preostala su neprodana gradilišta ponuđena na prodaju na sljedećoj dražbi. U travnju 1899. bračni par Isidor i Ana Frank od Grada su zatražili produženje roka dovršetka gradnje kuće, što im je jednoglasnom odlukom Gradskog zastupstva i odobreno, s rokom dovršetka do 31. kolovoza 1899.
