Zimski Tunis, začini i nervozne mačke

5. February, 2025.

Ma tko još ide u Tunis zimi, rekla mi je pomalo drska kolegica koja zime i ljeta provodi u Bizovcu, turističkom selu u blizini Osijeka, a slobodno vrijeme, uz povremeno čitanje bezvezne literature, provodi banjajući se u termalnim vodama i trošeći novac isto tako bezveznog supruga. Tunis se može doživjeti u svako godišnje doba, iako mi izuzetno smeta njegov epitet jeftine turističke destinacije za milijune Rusa, Ukrajinaca, Kineza i Bjelorusa, koji tamo smiju putovati, baš kao i u Egipat i Maroko.

Odmor u hamamu

Rusima odgovara i to što Tunižani obožavaju keš, plaćanje karticama je moguće u većim trgovinama, a čak i Bolt u glavnom gradu radi samo s gotovinom! Ulazak u zemlju prilično je trnovit, jer nikomu ne gine čekanje na pečatiranje putovnica, iako hrvatskim državljanima nije potrebna viza, za razliku od susjeda iz Srbije, koji je trebaju ishoditi u konzulatima. Glavni grad Tunisa je Tunis, grad s milijun stanovnika na zapadnoj obali plitke lagune El Bahira, koja ga dijeli od Tuniškog zaljeva, a sastoji se od starog arapskog i suvremenog europskog dijela. Medina Tunis (stara jezgra) upisana je u UNESCO-ov popis svjetske baštine još 1979., a krasi ga mnogo džamija i ukupno sedamsto spomenika kulture. Povijesna Kartaga (prijestolnica Feničana, Rimljana, Vandala...) nalazila se prekoputa središta modernog Tunisa, a Tunis su osvajali Arapi, Turci..., pa i Francuzi, od 1881. do 1956. Bombardirali su ga i Izraelci 1982., kada je bio sjedište Arapske lige, da se ne zaboravi! I kada se čovjek nakon jednosatnog leta iz Rima nađe na malo zbunjujućem aerodromu, jedva dočeka da ode u hotel, popije čaj ili kavu i onda odmori dušu i tijelo u nekom hamamu.

Tunis 2025
SLOBODAN KADIĆ

Međutim, morao sam još malo pričekati jer moje konačno odredište nije bio glavni grad, nego turistički glavni grad, skromno bih zaključio, imena Hammamet. Udaljen je sat vremena od Tunisa i odmah mi je ponuđen taksi-prijevoz s aerodroma do poznatog Radisson Blu Thalasso, hotela s pet zvjezdica, za sto američkih dolara. Glatko sam odbio jer sam vremena imao napretek i odmah sam uzeo taksi do glavnog autobusnog kolodvora Louage (pola sata vožnje s taksimetrom i ukupno deset dinara). Za jedan euro dobije se nešto više od tri tuniška dinara (3,31), pa mi je sve izgledalo superjeftino, posebno ako to promatram kroz prizmu hrvatskih cijena. Ubrzo, ušao sam u kolektivni taksi do Hammameta za sedam dinara i uskoro sam se našao u svojem apartmanu, koji gleda izravno na Sredozemno more i koji je bio moje idealno mjesto za odmor. Kao VIP član članskog programa Radisson noćenje u najskupljem apartmanu plaćao sam 60 eura, uključivalo je to besplatni doručak za dvoje, popust od deset posto na kompletan jelovnik i pića (osim alkoholnih) te besplatno ekspresno glačanje odjeće. Inače, u vrlo dobrim hotelima noćenje se u Hammametu može pronaći i za tridesetak eura, naravno, s uključenim doručkom.

Inače, moram priznati da doručke u Maroku, Egiptu, Tunisu i Alžiru baš i ne volim. Naravno da nema slanine i svinjetine, ali su nekako dosadni, ima puno salate, koju ne jedem kako se možda ne bih zarazio i zaradio dijareju, te lokalnih jela, koja su mi, neka se nitko ne naljuti, nejestiva! Jače ispečeni omlet s ljutim papričicama i bez sira može proći, ali pečeni krumpir u šest ujutro ili humus sa svačim - nipošto! Čak mi ni kava za doručkom u hotelu s pet zvjezdica nije odgovarala, ali sam u hotelskoj sobi imao aparatić s kapsulama Nespresso kave, što me – spasilo.

Oko 400 eura

Kako je vani ipak bilo prehladno za kupanje, kupao sam se u unutrašnjim bazenima sa slatkom i slanom vodom te puno šetao i šopingirao. Kući sam se vratio s dobrim zalihama vrhunskog maslinova ulja, tradicionalno pakiranog u limenke (oko osam eura za litru), i tubama Harisse, paste od ljutih čili papričica podrijetlom iz Magreba. Pravi se od pečene crvene paprike, baklouti paprike, začina, paste od češnjaka, sjemenki kima, korijandra... Obožavam ljutinu Harisse i redovito je imam na zalihama. Tunis je doista pristupačan i ako vam se pruži prilika, toplo ga preporučujem, možda i ispred Maroka, koji je ipak skuplji, a Egipat zbog faraona i piramida ipak ima neke druge draži. Prosječni je budžet potreban za sedmodnevni boravak za dvije osobe (hotel, hrana i transport bez aviona) 400 eura. U Tunisu će vas dočekati ljubazni ljudi, blaga mediteranska klima i puno nervoznih mačaka. Zar to nije dovoljno?