BEČ - Austrijska krajnje desna Slobodarska stranka već je godinu dana najpopularnija u državi, a mjesec dana uoči europskih izbora ta je podrška dosegla 30 posto.

To je za 10 postotnih bodova više u odnosu na rezultate koje je stranka postigla na europskim izborima 2019., što raspiruje nade njezina predsjednika Herberta Kickla u pobjedu na austrijskim parlamentarnim izborima u rujnu.

„Zaustavite EU ludilo”, glasi slogan na plakatu FPO-a za europske izbore na kojem su prikazani predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij kako se grle, a u pozadini su tenk, helikopteri, šprica, vjetroelektrane i čamac s migrantima.

FPO-ova retorika – populistička, rusofilna, euroskeptična i antivakserska – pozitivno se doživljava u značajnom dijelu biračkog tijela. Ako nastavi tako napredovati do parlamentarnih izbora u rujnu, krajnja desnica mogla bi na jesen postati vladajućom strankom u Austriji.

Uoči europskih izbora, FPO – koji sada ima tri od 19 austrijskih zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu – ima potporu 28,2 posto ispitanika, po ispitivanju Ipsosa, ispred socijaldemokrata (SPO, 22 posto) i konzervativne Narodne stranke (OVP, 21 posto).

Krajnje desna stranka također je u velikoj prednosti na društvenim medijima.

Harald Vilimsky, nositelj FPO-ove liste za europske izbore, ima četiri puta više pratitelja nego Helmut Brandstatter iz stranke Nova Austrija i Liberalni forum (NEOS) ili Lene Schilling iz Zelenih, po austrijskoj novinskoj agenciji APA-i.

Osnovan 1956., FPO se u početku predstavljao kao pangermanistička stranka čiji je cilj bila priprema za povratak nacionalsocijalizma u Austriji.

„Većina stranačkih vođa bili su bivši članovi Nacističke stranke”, rekao je Benjamin Biard iz Centra za istraživanja i sociopolitičke informacije (CRISP) iz Bruxellesa. „Ali to ne znači da je to i danas slučaj”, dodao je Biard, stručnjak za krajnju desnicu u Europi.

FPO je prvi put došao na vlast 1983.-1986., napustivši svoje originalne ideološke temelje i usvojivši „liberalno” slobodno-tržišno stajalište što ga je dovelo do sudjelovanja u koalicijskoj vladi sa socijaldemokratima.

Ali dolaskom kontroverznog vođe Jorga Haidera 1986., FPO je marginaliziran i kao oporbena stranka sve je više počeo skretati prema nacionalističkoj i populističkoj desnici, a Haider je otvoreno relativizirao ili reinterpretirao austrijsku nacističku prošlost. Naposljetku je 2000. podnio ostavku nakon što je dao kontroverzne izjave o Trećem Reichu.

FPO je ponovno pokazao svoju snagu na parlamentarnim izborima 1999., kada je postao druga najveća politička stranka. U veljači 2000. pridružio se vladajućoj koaliciji s Narodnom strankom Wolfganga Schussela.

Po Biardu, ta koalicija bila je jedan od prvih primjera „nove faze razvoja krajnje desnice u Europi od Drugog svjetskog rata” u kojoj strankama više nije dovoljno da „budu velike oporbene snage, nego imaju ambicije domoći se vlasti kako bi izravno utjecale na javnu politiku”.

Premda je FPO doživio interne podjele i izborne udarce, ponovno se vratio u srce austrijskog političkog života 2017. pridruživši se vladi OVP-ova Sebastiana Kurza.

To novo iskustvo vlasti ponovno je bilo kratka vijeka, ovaj put zbog korupcijskog skandala nazvanog Ibiza-gate zbog kojeg je vođa stranke Heinz-Christian Strache 2019. morao odstupiti s dužnosti vicekancelara.

Utjecaj tog skandala imao je ipak ograničen utjecaj na stranku, smatra Biard. Na zadnjim europskim izborima 2019., FPO je, unatoč tome što je ostvario nešto slabiji rezultat, ostao i dalje treća najveća stranka sa 17,2 posto osvojenih glasova.

„Nezadovoljstvo njegova biračkog tijela – ili jednog njegovog dijela – izgleda da se nije dugoročno potvrdilo”, rekao je Biard.

Jedno objašnjenje kako FPO uspijeva preživjeti skandale „nalazi se u činjenici da se krajnje desne stranke tradicionalno vole predstavljati kao žrtve sustava u cjelini” i spretno to koriste kako bi utišale kritike, objasnio je Biard.

Iskorištavanje frustracija ljudi

Uz tu antisustavnu retoriku, druge velike FPO-ove teme su tipične za krajnje desne stranke: protivljenje imigraciji, obrana oblika austrijskog „patriotizma”, jako tvrdo stajalište o islamu i naglasak na euroskeptičnu retoriku.

Kao i kod većine krajnje desnih stranaka, birači FPO-a motivirani su ideologijom, ali i glasaju kako bi „izrazili svoje nezadovoljstvo ili čak razočarenje načinom na koji demokracija danas funkcionira”, rekao je Biard.

U nedavnom intervjuu za austrijsku novinsku agenciju APA-u, vodeći kandidat FPO-a na listi za Europski parlament Vilimsky rekao je da je misija njegove stranke „šutnuti establišment u stražnjicu”.

Patrick Moreau, politolog koji se specijalizirao za suvremenu Njemačku i Austriju, naveo je neke od razloga za FPO-ovo vodstvo u anketama, u prvom redu opoziv bivšeg kancelara Sebastiana Kurza i druge korupcijske skandale Narodne stranke, internu krizu socijaldemokrata, visoku inflaciju, rast cijena i imigraciju.

S obzirom da FPO ima naviku povezivati pitanja sigurnosti i imigracije, „Austrija se osjeća izloženom”, rekao je Biard. Bivšem kancelaru Kurzu narastao je rejting nakon što je zatražio zatvaranje austrijskih granica.

Biard je istaknuo da FPO-ovo tvrdo stajalište u pogledu imigracije nužno ne odražava stvarnost. Takvim krajnje desnim strankama važno je „da mogu stvoriti osjećaj straha u društvu u vezi tih migracijskih pitanja, bilo stvarnih ili preuveličanih”, rekao je.

Po analizi koju je 2017. objavio Hans Winkler, bivši direktor regionalnog dnevnog lista Kleine Zeitung, Austrija je „na raskrižju svih migrantskih puteva u Europi” i bila je jedna od triju najteže pogođenih zemalja velikim migrantskim valom 2015. i 2016.

Austrija je primila 95.000 tražitelja azila, više po glavi stanovnika nego Njemačka.

FPO je „uspio mobilizirati velik dio birača oslanjajući se na frustracije naroda”, napisao je Moreau u svojem istraživanju za think tank Fondapol (Zaklada za političku inovaciju).

„Priroda nezadovoljstva birača ide u prilog FPO-u, koji gradi potporu na tim temama.”

„Zamislite crveno dugme za izvlačenje Austrije iz ludila EU-a. Ne bih oklijevao niti milisekundu pritisnuti ga”, rekao je Vilimsky na stranačkoj konferenciji FPO-a u Beču sredinom travnja.

Iako nije otišao toliko daleko da govori o izlasku Austrije iz EU-a, Vilimsky je naglasio radikalno stajalište FPO-a prema Bruxellesu, koje dijeli krajnja desnica u Italiji, Francuskoj i Nizozemskoj.

Međutim, većina krajnje desnih europskih stranaka „sada ublažava svoja stajališta, zagovarajući dubinske reforme institucija, a ne napuštanje EU-a”, rekao je Baird.

Nizozemska Slobodarska stranka, na primjer, napokon je povukla prijedlog izlaska iz EU-a iz svojeg programa.

U Europskom parlamentu FPO je dio političke skupine Identitet i demokracija, čiji je bila jedan od osnivača 2015. (tada se zvala Europa nacija i sloboda).

Skupina je šesta najveća u sadašnjem sazivu Europskog parlamenta i ima 59 zastupnika iz osam zemalja.

Ako populističke stranke dobro prođu na europskim izborima 9. lipnja, Vilimskyjev FPO nada se ujediniti skupinu Identitet i demokraciju pod „zajedničkim krovom” sa strankama iz skupine Europskih konzervativaca i reformista (ECR), koja dijeli ideologiju sa Slobodarskom strankom.

(Hina)