Nakon svega što se događalo tijekom kolovoza, u prijelaznom roku, može se zaključiti samo jedno - NK Osijek je tek sada definitivno na novom početku. Planirano ili ne, osječka momčad ostala je bez kralježnice.

Ispalo je kako je trener Federico Coppitelli tijekom priprema uzalud "krečio", jer spremao je jednu, a nakon ove prvenstvene stanke sezonu će nastaviti s drugom momčadi. U njoj nema više glavnih poluga poput Miereza, Nejašmića ili Duartea, ozlijeđen je Renan Guedes, koji spada među iskusnije igrače u svlačionici, a u finišu prijelaznog roka stigla su četiri nova igrača.

Previše promjena

Toliko promjena, toliko šokova u samo mjesec dana moralo je stvoriti niz teškoća i nedorečenosti. Iskreno, više ne možemo biti ni ljuti ni bijesni na sve ono što u NK Osijek rade. Jednostavno su nam počeli ići na živce, a od toga postoji samo još jedan gori stadij - ravnodušnost. Nadam se kako u nju nećemo nikada upasti, ali način na koji se u posljednje dvije godine vodi taj klub ne daje nam previše optimizma. Ne vidi se kontinuitet, ne vidi se jasna ideja, prije svih čelnika kluba, u kojem se smjeru želi ići. Stvarati momčad koja će biti konkurentna u okolnostima čestih predomišljanja oko opće politike vođenja kluba nije lako.

Prvi zadatak koji će Coppitelli imati nakon stanke je početi pobjeđivati, na tom putu čeka ga još jedna važna zadaća. Stvaranje nove kralježnice momčadi, a nakon toga će na scenu opet stupiti ljudi koji vode klub jer bi bilo uputno tu kralježnicu zadržati sljedeće dvije-tri godine. Naravno, u tom razdoblju uvijek se može promijeniti jedan "kralježak", ali to što je klub napravio u kolovozu, kada je sam sebi slomio kralježnicu, više se ne bi trebalo ponavljati. Došlo je vrijeme u kojem su priče o spašavanju kluba od propasti i divljenja novom stadionu postale potrošene. Sve je to divno i krasno, ali sada se traže nove vrijednosti. Ljudi na Opus Arenu više ne dolaze kako bi se divili njezinu izgledu, dolaze na nju kako bi se zabavili, radovali ili tugovali, u manjem obujmu. Ulaznice se kupuju zbog momčadi, zbog njezinih rezultata i igre, a ne zbog ljepote stadiona, vlasnika ili nekog trećeg razloga. I to se mora poštovati. Navijači su arterija svakog kluba, pa tako i NK Osijek, jer bez njih klub gubi osnovni smisao postojanja. Naravno, navijači ne mogu i ne trebaju voditi klub, ali ih se treba činiti sretnima i zadovoljnima, a klupski čelnici svojim potezima to trenutačno ne rade.

GOJKO MITIĆ

Obična magla

I ne, ne treba tražiti njihov odlazak, već ih treba natjerati da se ozbiljnije posvete stvaranju nečeg kvalitetnog u klubu i oko njega. NK Osijek može rasti samo ako ima kontinuitet vođenja na svim razinama, a za to je prvo potrebno jasno odrediti što vlasnik zapravo želi od kluba. To danas nitko živ točno ne zna. Svi nešto nagađamo, a takvo stanje je najgore. Zatrpava nas se otrcanim frazetinama o "razvoju mladih igrača". Takav smjer ne sadržava rezultatsku, nego isključivo financijsku ambiciju, jer čim se neki od tih mlađih igrača "razvije", odmah će biti transferiran, jer, eto, pojavila se ponuda koju se nije moglo odbiti. I na što se onda uopće svodi strategija? Kao odgovor na to pitanje mogli bismo prilagoditi trpku šalu kojom se svojevremeno koristio nekadašnji Osijekov trener Ilija Lončarević: "Kratkoročni plan nam je spojiti dva dodavanja u igri do 2028. godine." U toj jednoj sarkastičnoj rečenici krije se cijela istina o trenutku u kojem se NK Osijek nalazi.

Na papiru put kojim klub želi ići je vidljiv, jer bez obzira na dovođenje dvaju igrača u poznim igračkim godinama Osijek i dalje spada među najmlađe momčadi SHNL-a. I to bi bio temelj za finu priču kada bi bilo rezultata. No kada ih nema, one ispadaju obično zamagljivanje istine. Istine o još jednom promašenom prijelaznom roku u kojem je NK Osijek trebao na starim temeljima napravi nadgradnju, a umjesto toga izgubio je i te sasvim kvalitetne temelje. I zato sad postoji nezadovoljstvo, ali i tjeskoba kada je u pitanju budućnost NK Osijek...