Otiš'o je otac moj polako, Otiš'o je stazom što vijuga. Pratile ga neke stare pjesme, Sve do Rijeke kojom teče tuga. Otiš'o je pjetli kad se bude, Kao da u šetnju nekud kreće. Otiš'o je s mirisima jutra, Da l' je znao da se vratit neće... Odlazak tvoje prekrasne duše ostavlja nas s neizmjernom tugom. Bio si naš oslonac i naša ljubav i snaga. Hvala ti za sve što si nas naučio, za svu neizmjernu ljubav i podršku! Zauvijek si s nama u našim srcima. Samo dobre Bog na kraju čeka!