Jesen je vrijeme kada alergije polako prestaju - ali dolaze "Alergeni", novi singl Marka Mršića. Mladi glazbenik iz Slavonskog Broda, autor glazbe i teksta, donosi melankoličnu, ali toplu baladu o jednostavnim stvarima. Pjesmu prati i videospot, snimljen u Slavonskom Brodu, u režiji Hrvoja Wächtera, stvarajući jednostavnu priču u kojoj svaki kadar ostavlja prostor za tišinu.

Jesen je uvijek bila razdoblje novih početaka, vrijeme promišljanja, odluka, malih "biti ili ne biti" trenutaka. Cjelokupna je atmosfera oko Marka i njegova singla takva. Po zanimanju učitelj, Marko radi u školi za djecu s teškoćama u razvoju i upravo se taj njegov miran, promišljen svijet nenametljivo prelijeva u glazbu.

Tvoje pjesme odišu tišinom, jednostavnošću i smirenošću. Što te najčešće potakne da sjedneš i napišeš novu pjesmu – koji je tvoj okidač za stvaranje?

- Inicijalna iskra za pisanje pjesme dolazi uvijek iznenadno. Još uvijek nisam naučio namjerno potaknuti taj proces, ali mislim da je tako i bolje, jer smatram da taj okidač nije u cijelosti u mojoj nadređenosti, nego je neka čudna kombinacija svjesno nedostižne energije. Ipak, naučio sam s vremenom da mi stroga dnevna rutina pomaže da bolje osluškujem takve poticaje.

Ističeš da pjesme ne pišeš zbog pažnje, nego zbog razumijevanja. Kako izgleda taj trenutak kad osjetiš da je pjesma "rekla sve što je trebala"?

- Nekad sam više težio skretanju pozornosti na sebe i svoj rad, ali je to s godinama preraslo u iznošenje stava. Zapravo, pjesmu je teško napustiti. Nisam siguran mogu li ikad reći da je potpuno gotova i spremna za javnost jer, potaknut prošlim iskustvima, uvijek naknadno shvatim da postoji nešto što se moglo bolje ili drukčije napraviti. Ipak, mogu osjetiti trenutak tijekom kreativnog procesa u kojem znam da pjesma ima određeni karakter i onda ju nastojim oblikovati u tom smjeru.

U tvojoj glazbi osjeća se filozofski pristup tekstu. Kako spajaš svakodnevne, tihe trenutke s dubokim emocijama i mislima?

- Vjerojatno takav pristup dolazi iz mojih životnih afiniteta i sadržaja koji konzumiram. Želja za izražavanjem je iskonska i svojstvena svakom čovjeku, a karakter to dodatno oblikuje, što se na kraju stapa sa svakodnevnim načinom života. Ne znam na kojoj se to razini točno događa, ali se događa prirodno.

Tvoj novi singl je melankoličan, ali topao. Što za tebe znači melankolija u glazbi – je li to tuga, mir ili nešto treće?

- Uvijek sam slušao melankoličnu glazbu i težio takvoj vrsti stvaralaštva, ali ne zato što sam tužan. Naravno, neke teme jesu tužne. Shvatio sam da, u mojem slučaju, melankolija govori istinu i zadire dublje u ljudsko biće, a da pretjerano vesela glazba samo uzburkava površinu, iako i takva glazba ima svoju svrhu i namjenu.

Spominješ Branimira Štulića kao veliku inspiraciju. Što je to u njegovu stvaralaštvu što te najviše oblikovalo kao autora?

- Postoji mnogo autora koji su utjecali na moje sklonosti, ali uvijek izdvajam Štulića jer je susret s njegovom glazbom u meni probudio želju za stvaralaštvom, koja me još uvijek nije napustila. Štulić je za mene jedna od najvažnijih autorskih figura zbog svoje autentičnosti, neposrednosti, ali i zbog stvaralačkog raspona, od jednostavnih i izravnih pjesama do nepreglednih dubina. Tu bih istaknuo pjesmu Kao i jučer, čiji je tekst za mene nešto najbolje što su ovi prostori iznjedrili (u okviru poezije koja služi glazbi).

Često se govori da je teško imati "izražen autorski identitet" u vremenu trenda i brzog konzumiranja glazbe. Kako ti sebe pronalaziš u tome?

- Nisam dovoljno dugo aktivan u ovome kako bih mogao primijetiti cijeli obrazac, ali sigurno je da "izražen autorski identitet" pati pod utjecajem okvira medija, društvenih mreža, ali i smanjenja koncentracije konzumenata glazbe. Ne tako davno bilo je sasvim smisleno objaviti album, a pjesme nisu trajale nekoliko tjedana prije nego što ih pojede mnoštvo drugog sadržaja. Također, postoje i određena "pravila" koja glazba "mora" zadovoljavati da bi postigla veći broj emitiranja na radijskim postajama, u televizijskim kućama itd. Primjerice, da refren treba biti u prvoj minuti slušanja itd. Iskreno, ne zamaram se previše time. Djelomično se uklapam u neke okvire, ali ne nastojim kompromitirati svoju viziju pjesme radi nekog tržišnog cilja.

Imaš li glazbene ili književne autore kojima se vraćaš kad osjetiš kreativnu blokadu?

- Zapravo, moglo bi se reći da je "blokada" kod mene stalno stanje. Obično u bljeskovima nadahnuća, u trajanju od nekoliko tjedana, napravim više pjesama i nastojim iscijediti iz tog razdoblja najviše što mogu, a onda nastupa tišina, akumulacija podražaja/iskustava i osluškivanje iskre. U vremenu kada ne pišem pomaže mi slušanje glazbe iz žanrova za koje znam da mi neće postati primarni glazbeni put, ali i dalje jako volim takvu glazbu. Na primjer, nekakva inačica simfonijskog metala, pri čemu bih izdvojio finski sastav Wintersun, koji jako volim. Na taj način se uspijevam odmaknuti od samog sebe i svojih pjesama, a i ne postoji opasnost da krenem nesvjesno imitirati nekog glazbenika, što je u pisanju na određenoj razini neizbježno. Što se tiče književnosti, u posljednje mi je vrijeme "pri ruci" zbirka Rukovet Tina Ujevića.

Tvoj život u Slavonskom Brodu djeluje mirno i nenametljivo. Koliko ti upravo taj ritam grada i Slavonije pomaže u stvaranju?

- Ovakva sredina djelotvorno utječe na moje stvaralaštvo. Osim toga što je Slavonski Brod moj dom, stvarno mi odgovara ovakva gustoća naseljenosti, ali i odlike temperamenta stanovništva ovakve sredine, koja ima više kulturoloških utjecaja, s obzirom na geografski i politički položaj.

Radiš u osnovnoj školi za djecu s teškoćama u razvoju. Kako ti taj posao oblikuje pogled na glazbu, emocije i svijet oko sebe?

- Po struci sam učitelj razredne nastave i trenutno radno mjesto ne utječe bitno na moje glazbene pothvate, ali me općenito prizemljuje, kada odlutam u težnjama da si pridajem neke nadnaravne kvalitete.

Gotovo svaki kadar u videospotu zrači tišinom. Je li to odraz Slavonije ili tvoje osobnosti?

- Videospot je najviše odraz međusobnog razumijevanja mog redatelja Hrvoja Wachtera i mene. On ima pristup radu koji meni odgovara. Ono što je najvažnije jest njegova sposobnost da ambijent pjesme pretoči u videouradak.

Čini se da ne slijediš trendove i oslanjaš se na autentičnost. Koliko je danas teško ostati svoj u glazbenoj industriji?

- Ako je krajnji cilj publicitet, izvođačima određenih žanrova neizbježno je zakidanje autentičnosti kako bi se došlo do tog cilja. Hrvatska je maleno tržište, koje ne može podržati izvođače manje slušanih glazbenih žanrova, stoga mnogi izvođači kompromitiraju svoju sliku glazbe i umjetnosti radi općeg prihvaćanja. Osim toga, mislim da je jako puno kvalitetne glazbe već odavno odsvirano i jako je teško biti potpuno autentičan u tom smislu. Svi smo mi varijacije nekih davnih originalnih glazbenih priča. Neki više, neki manje.

Misliš li da glazba koja se ne nameće, poput tvoje, može lakše, ili teže, pronaći publiku u današnje vrijeme?

- Mislim da, bez obzira na to kakvo je vrijeme, pjesma pronađe svojeg slušatelja uz veću ili manju pomoć, a broj tih slušatelja ne bi trebao zamarati autora ako je njegov cilj stvaralaštvo, a ne nešto izvan područja glazbe. Naravno, veća zainteresiranost publike daje dodatni poticaj za daljnji rad, ali publici ne treba podilaziti. Autorski rad treba biti odraz unutarnjeg stanja, stavova i sklonosti, a ako usputno pronađe publiku, to je samo dodatna nagrada. Takva publika onda čini istomišljenike, a ne sljedbenike.

Kada ne stvaraš glazbu, što te opušta i puni energijom, imaš li hobije koji ti pomažu održati ravnotežu?

- Najvažnija aktivnost, osim navedenih, jest tjelovježba.

Kako zamišljaš svoju glazbenu budućnost?

- Nemam precizan plan. Već i sama činjenica da mogu iznjedriti neke pjesme daje mi dovoljan stupanj samoostvarenja. Nadam se da će, u tom smislu, budućnost biti jednako plodna kao sadašnjost.

Ako bi tvoje pjesme mogle poslati jednu poruku ovoj generaciji, u vremenu "preglasnih emocija" i stalne izloženosti, koja bi to poruka bila?

- Ovaj je glazbeni projekt još mlad da bi mogao dati izravnu poruku bilo kome, ali bih svakako želio istaknuti važnost onog što se predstavlja u srži, umjesto načina na koji se to nešto predstavlja.