U organizaciji udruge Mali Nemo i slavonskog ogranka Hrvatskog društva pisaca, u petak, 10. listopada u 19 sati u Magis Poetry Caffeu bit će održana promocija romana "Južni krajevi" autora Davora Banovića. Slučajno otkriće natpisa iz Drugog svjetskog rata na zidu ruševne lugarske kuće na Baranjskoj planini pokreće lančanu reakciju događaja koji se protežu stoljećima, prelazeći nevidljive granice između naroda i politika.

Kuća u Baranji

Radnju pratimo kroz isprepletene niti povijesti, tehnologije i misterija ljudskog uma. Glavni likovi, predvođeni profesorom teorijske fizike Naumom Špeharom, upleteni su u složenu mrežu spoznaja, tajni i izigranih ideala, a svima se putovi isprepleću na zagonetnom Proplanku, brdu obavijenom stvarnim legendama i instant-mitovima. Svojom jedinstvenom mješavinom povijesne fikcije, avanture i društvenih komentara ovaj je roman nezaobilazno štivo za ljubitelje autora poput Umberta Eca i Predraga Raosa.

- Roman je dugo nastajao, otprilike četiri do pet godina sam ga pisao. Počeo sam negdje još prije korone, imao sam neku kratku ideju koja je bila početni zametak. Radnja se odvija oko jedne kuće u Baranji. Zamislio sam čovjeka na temelju priče ili saznanja o tome kako su se kuće ondje prodavale vrlo jeftino. Htio sam oko toga stvoriti priču – što se dogodi kad netko proda kuću i komu je proda. Iz toga sam onda razvio cijelu priču o dvoje ljudi koji su središnji likovi. Govorimo o onome čija je kuća prodana i o Naumu Špeharu, mladom znanstveniku iz Osijeka koji želi imati svoju vikendicu. To je bila osnovna priča koju sam imao u glavi, ali sam je postupno proširio na nekoliko drugih "podpriča" koje će čitatelji moći otkriti. - objašnjava Banović.

U romanu susrećemo rimske vojnike, lude znanstvenike, pa čak i partizane. Autor je time htio ispričati priču o Baranji kao o zemlji u kojoj se događaju razni povijesni događaji, a koja nam je istodobno bliska i emocionalno zanimljiva.

Iluistracija

- Baranja je kao neka polumistična zemlja na rubu stvarnosti i različitih nacija. Sve sam to htio ispričati kroz jedan pseudopovijesni diskurs romana, u kojem se prepleću povijesni motivi i fikcija. Granica je zapravo ključni motiv u romanu. Ona se pojavljuje u više značenja, ne samo kao geografski pojam nego i kao granica u vremenu, granica između zdravog razuma i ludila, između stvarnosti i fikcije. Htio sam da tekst omogući čitatelju da u jednom trenutku možda "prijeđe granicu", da ga roman prebaci preko nje, ili da ga ostavi s ove strane pa da se on sam mora malo pomučiti oko toga i razlučiti čita li on stvarnost ili je već zakoračio u fantaziju. Ja osobno najviše volim takve knjige, one koje me iznenade i u kojima se na trenutak zapitam jesam li dobro shvatio što je pisac htio reći - ističe Banović.

Autor inspiraciju crpi ponajviše iz svakidašnjih priča i razgovora, no povod za "Južne krajeve" bilo je sjećanje na davne cijene nekretnina.

- Krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih mogla se u Baranji kupiti kuća za gotovo simboličan iznos. To me s jedne strane rastužilo, a s druge fasciniralo, i osjetio sam potrebu da to nekako uključim u priču. Dakle, često mi je dovoljna samo jedna zanimljivost da mi postane poticaj za priču. Dijelom crpim inspiraciju iz stvarnog života, ali ipak nastojim svoje likove što više izmisliti. Ne volim ih doslovno temeljiti na stvarnim osobama da ih ne "zakujem" i za njihova razmišljanja. To je ipak teže zato što lik mora zadržavati neku unutarnju logiku i dosljednost, no nije mi problem maštati - kaže Banović.

Fascinacija Baranjom traje još od djetinjstva i izleta autobusom, priznaje autor. Česti posjeti ojačali su ljubav prema regiji, ali i svim onim skrivenim pričama i legendama.

- Sjećam se da sam kao dijete, nakon što bismo prošli Bilje, imao osjećaj da ulazimo u neki drugi svijet. Sve bi odjednom postalo zelenije, mirnije. Iako je to, naravno, sve "naše", osjećalo se kao da je drukčije. Ta moja fascinacija poslije se samo produbila. Godinama sam obilazio Baranju, vozio se njezinim cestama, istraživao sela i prirodu. Još i prije nego što smo imali vikendicu, znali smo se voziti u sklopu raznih turističkih obilazaka. Na neki način uvijek mi se činila posebnim mjestom. Slično kao što je Hrvatska izdvojena morem i planinama, tako je i Baranja omeđena rijekama, pa do nje uvijek morate prijeći neku prirodnu barijeru. Možda upravo zato djeluje mistično. Mislim da nije loše da moj opus ima neku unutarnju povezanost, da od Baranje napravim "književni prostor". Postoje razne legende o baranjskim vitezovima, o starim vinima iz Belja, o likovima za koje uopće ne znamo jesu li stvarno postojali ili su ih ljudi samo izmislili. Upravo su te legende i priče koje kruže među ljudima ono što me najviše zanima — jer tu počinje književnost - govori Banović.

Roman o glazbi

Autor otkriva da već priprema i novi roman o glazbi, odnosno njezinoj snazi i povezanosti među kulturama. Polazna ideja je priča o tome kako je, navodno, netko vrlo ugledan u svijetu glazbe dobio inspiraciju od hrvatskih tamburaša.

- Neću otkrivati ni tko, ni kako, ni u kojem kontekstu, ali to je bio onaj trenutak koji me je "zapalio". Našao sam o tome kratku bilješku, zatim sam malo istraživao po internetu i otkrio da o tome doista postoji nešto zapisano, makar tek u tragovima. To mi je bio poticaj da izmislim roman koji kreće iz suvremenosti. U njemu imamo čovjeka koji posjeduje gitaru, ali o njoj ne zna gotovo ništa. Dobio ju je još kao dijete od svoga oca. Jednoga dana netko vidi tu gitaru i prepozna da se radi o instrumentu na kojem je svirao poznati glazbenik. Glavni lik tada počinje istraživati podrijetlo gitare i kroz to istraživanje otkriva njezinu daleku povijest. Priča ga vodi sve do pedesetih godina prošlog stoljeća, i to do Amerike, gdje se otkriva da je jedan Hrvat, na neki način, utjecao na američku glazbenu scenu upravo preko te gitare. Tako roman spaja sadašnjost i prošlost, stvarnost i legendu, povezujući hrvatsku tamburicu i američku glazbenu tradiciju u jednu "legendarno-mitsku" priču - zaključuje Banović.