DUBRAVKA PETRIC/PIXSELL
6.7.2024., 00:00
INTERVJU: ZLATKO KRAMARIĆ, VELEPOSLANIK I KNJIŽEVNIK
Albanci neke od tema u mojoj knjizi prepoznaju kao svoje vlastite
KRITIKA POLITIČKOG UMA NA ALBANSKOM: PROMOCIJA KNJIGE BILA JE SVOJEVRSNI POLITIČKO-KULTURNI DOGAĐAJ...

Prije nekoliko mjeseci na albanski jezik prevedena je knjiga Zlatka Kramarića "Kritika političkog uma", koju je 2022. godine, na hrvatskom jeziku, objavila zagrebačka izdavačka kuća Ljevak. S obzirom na to da su rijetka izdanja hrvatske publicistike koja se prevode na albanski, bila je ovo prigoda za razgovor s autorom "Kritike političkog uma" koliko o samoj knjizi toliko i o drugim temama. Profesor Kramarić je veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Albaniji, a godinama redovito u prilogu Magazina objavljuje recenzije knjiga različitih žanrova.

POZITIVNA RECEPCIJA



Koji su razlozi da je ova knjiga prevedena na albanski jezik? Koji su to motivi vodili Vašega izdavača?

- Naš narod ima jednu lijepu izreku: Svaka ptica svome jatu leti! Tako se i ja u slobodno vrijeme u Tirani najčešće krećem u društvu sveučilišnih profesora, novinara, političkih analitičara, glumaca, književnika... A jedan od tih književnika, Fahri Balliu, ima i vlastitu izdavačku kuću, "55"... Kako je njegov sin istaknuti aktivist albanske Demokratske partije, najjače oporbene stranke u Albaniji (riječ je o stranci koju je početkom 90-ih godina osnovao Sali Berisha, ikona albanske tranzicije i demokracije, prvi demokratski predsjednik Albanije, u periodu 1992. - 1997., a od 2005. i premijer), zajedno komentiramo sve recentne političke događaje i procese, kako u Albaniji tako i u regiji, među ostalima, komentiramo i projekt "Open Balkan", iza kojeg, kao što je poznato, stoje i A. Vučić, srbijanski predsjednik, ali i E. Rama, albanski premijer i čelnik vladajuće Socijalističke partije. Budući da sam ja jedan od najžešćih kritičara političkih aspekata tog (zavodljivog) projekta, koji je samo eufemizam za projekt "srpskog svijeta" (nedavno smo mogli svjedočiti osnivačkoj skupštini Svesrpskog sabora u Beogradu, što pokazuje da srpski politički lideri ne misle odustati od stvaranja velike Srbije - u nekoj nedefiniranoj budućnosti, samo se čeka promjena geopolitičkih odnosa u svijetu, prije svega pobjeda Rusije u imperijalnom ratu protiv Ukrajine, protiv europskih vrijednosti...), u jednom neformalnom razgovoru podsjetio sam da sam ja o tim srpskim političkim strategijama pisao još 2017. godine, kada sam u zagrebačkom dvotjedniku "Vijenac" objavio tekst "Deklaracija ili srpski bog rata", u kojem sam kritički komenirao "Deklaraciju o zaštiti i očuvanju srpskog naroda" (poslije sam taj tekst neznatno preradio i uvrstio ga u svoju knjigu "Kritika političkog uma"). Taj je podatak očito zainteresirao mog sugovornika, obavijestio je oca o sadržaju moje knjige, o mojim političko-teorijskim stavovima. Ostalo je povijest. Trebalo je samo naći osobu, prevoditelja, koja podjednako dobro vlada hrvatskim i albanskim jezikom!

Možete li nam nešto više reći i o drugim izdanjima te albanske izdavačke kuće?

- Moj izdavač i prijatelj, gospodin Balliu, "opterećen" je povijesno-političkim temama. Stoga i nije neobično što u većini izdanja, u toj iznimno uglednoj albanskoj izdavačkoj kući, prevladavaju upravo povijesno-političke teme. Moram napomenuti da je Fahri Balliu, kao mladi pisac, imao određenih problema s cenzurom u vrijeme Envera Hoxhe. Naime, njegovi književni tekstovi, drame, bitno su destruirali poželjni (i, u ono vrijeme, jedini mogući) kanon kako bi albanski književnici trebali pisati o ondašnjoj albanskoj stvarnosti. U 90-im godinama njegov će roman o ženi Envera Hoxhe, toj lady Macbeth ondašnje albanske politike, biti preveden na dvadesetak svjetskih jezika. Ja sam taj roman imao prilike čitati u makedonskom prijevodu. Prava je šteta što taj roman još uvijek nije preveden i na hrvatski jezik.

Vratimo se na Vašu knjigu. Kakva je recepcija "Kritike političkog uma" u Albaniji?

- Promocija moje knjige bila je svojevrsni političko-kulturni događaj.

Naime, moj izdavač pripada aktivnoj albanskoj opoziciji, pa je i njegov izbor promotora bio svojevrsna politička poruka, čak i provokacija, koju je onako usput, "prijateljski" komentirao i sadašnji ministar vanjskih poslova Albanije prilikom posljednjeg posjeta Hrvatskoj, krajem travnja ove godine. No i on je svjestan da se moj, što će reći, hrvatski, pogled na političke (ne)prilike u regiji u mnogim detaljima razlikuje od albanskog, to više što projekt "Open Balkan", između ostaloga, uvelike politički mapira i "albanski svijet". Naime, nikako ne smijemo zanemariti iznimni utjecaj Tirane na većinu političkih procesa u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, na Kosovu, pa i u Srbiji; u Preševskoj dolini živi više od sto tisuća etničkih Albanaca... Naravno, ta je briga za svoje sunarodnjake u regiji legitimna ako u sebi ne sadržava imperijalnu komponentu, neke teritorijalne pretenzije...

O pozitivnoj recepciji moje knjige može posvjedočiti i činjenica da će se ovih dana održati promocije i u Prištini i u Skopju/Tetovu... A moj izdavač ozbiljno razmišlja da na albanski jezik prevede i moju knjigu "Nostalgija - kratka povijest zaborava", koju je 2016. godine objavila zagrebačka izdavačka kuća Meandar. Postoji interes i za moj rukopis u nastajanju "I poslije Tita - Tito". Ukratko, zadovoljan sam dosadašnjim krtičkim čitanjima moje knjige. Očito da su albanski čitatelji neke od tema u mojoj knjizi ("srpski svijet", odnos književnika prema totalitarnim režimima, postojanje logora za neprijatelje društva, pad Berlinskog zida, tranzicijske bolesti...) prepoznali i kao svoje vlastite teme.

OLOVNA VREMENA



Možete li nam to nešto šire objasniti, koje su teme iz Vaše knjige u Albaniji prepoznate kao i njihove teme?

- I za sve bivše komunističke zemlje u istočnoj Europi vrijedi ona misao ruskog književnika L. N. Tolstoja o (ne)sreći pojedinih obitelji, gdje je svaka nesreća posebna, specifična, jedinstvena... A život u Albaniji u vrijeme E. Hoxhe uistinu je bio sve samo ne sretan. E. Hoxha ne samo što je u svojoj zemlji godinama gradio besmislene bunkere (procjene kažu da ih je bilo oko pola milijuna - u zemlji u kojoj ne živi ni tri milijuna stanovnika!) nego se u jednom momentu, sredinom 70-ih godina, Albanija i potpuno izolirala od ostaloga svijeta. Prvo je prekinula sve veze sa Sovjetskim Savezom, a nešto poslije i s Kinom. E. Hoxha nije bio zadovoljan kako politički lideri tih zemalja interpretiraju djela klasika marksizma. Za njega su i Sovjeti i Kinezi bili obični revizionisti! Da bi dokazao svoju pravovjernost, on je misao Karla Marxa o religiji kao opijumu za narod shvatio doslovno, pa je krajem 60-ih godina Albaniju proglasio prvom ateističkom zemljom na svijetu!

A onda je sve propalo, i E. Hoxha i komunizam, a, što je najvažnije, raspao se SSSR, pa su nastupili novi dani, stigla je nova nada, demokracija i tranzicija, ali i hrpa novih problema...?

- Da, posvema je razumljivo da je tranzicija u toj zemlji bila vrlo bolna i krvava. Vjerojatno su naši čitatelji čuli za aferu "Piramida", kada se 1997. godine u Albaniji odvijao rat svih protiv svih! No ni u toj zemlji "djeca komunizma" nisu prošla loše - i Rama, i Berisha, i mnogi drugi pripadali su komunističkoj eliti, povlaštenom sloju, mogli su putovati, studirati u inozemstvu, učiti strane jezike, i nisu se suočavali s problemima "običnog svijeta", koji je u 80-im godinama doslovce gladovao. Stoga i nije neobično što su upravo oni, osim studenata, bili bitni sudionici demokratskih promjena u 90-im godinama.

Tako da i u Albaniji postoje oni koji na sve načine pokušavaju retuširati svoje biografije, posebice biografije vlastitih očeva... I ovdje neki, kao i kod nas, izmišljaju svoj doprinos "svjetskoj revoluciji", pa su tako neki preko noći, baš kao i kod nas, postali anarholiberali, disidenti... Nije neobično da su se kod nas disidentima smatrali ljudi koji su primali državne nagrade, sjedili u svim mogućim i nemogućim povjerenstvima, uredništvima, komitetima, radili na fakultetima, a godinama nisu napisali ni jedan tekst, ali Partija ih je čuvala svake egzistencijalne neugodnosti. Svega toga može se naći i u Albaniji. Budući da sam o svemu tome u ovoj knjizi pisao, albanska kritička javnost prepoznala je te velike sličnosti. Stoga nije neobično da su moji promotori, primjerice, u odnosu Krleža vs. Tito prepoznali matricu koja je vrijedila i za odnos I. Kadare vs. E. Hohxa. A na samoj promociji slovenski kolega podsjetio je nazočnu publiku da je istovjetni odnos postojao i u Sovjetskom Savezu - B. Pasternaka i Staljina!

ŠUFFLAYU U ČAST


Završimo u pozitivnom tonu, međusobnog razumijevanja i suradnje, ipak ste Vi i veleposlanik, dakle političar, osim što ste književnik i publicist... Dakle, između ostalog, kakav je interes albanske akademske zajednice za hrvatsku kulturu, književnost...?

- Nažalost, kao što kod nas nema pretjeranog interesa za albansku književnost (ako me sjećanje ne vara, mislim da smo mi tekstove Ismaila Kadarea, najpoznatijeg albanskog pisca, čitali u srpskim prijevodima), i hrvatska je književnost slabo poznata u Albaniji. Doduše, imao sam prilike vidjeti neke tekstove Miroslava Krleže koji su prevedeni na albanski jezik, no, kako ne vladam tim jezikom, ne mogu suditi o kvaliteti tih prijevoda, ali ti tekstovi M. Krleže ne pripadaju njegovim najboljim tekstovima, nisu to ni "Zastave", koje bi mogle biti zanimljive albanskoj čitateljskoj publici, nije to ni egzistencijalistički roman "Povratak Filipa Latinovicza", nisu to ni "Balade...". Ipak, nedavno je jedno alternativno kazalište odigralo jedan dramski tekst Mire Gavrana, ali to je uglavnom, nažalost, sve. No trudimo se da u Albaniji održimo sjećanje na djelo Milana Šufflaya, hrvatskog povjesničara, pravaškog političara, prevoditelja i književnika, vjerojatno jednog od najboljih svjetskih albanologa. U Tirani postoji ulica s njegovim imenom, a kao Veleposlanstvo nastojimo u toj ulici postaviti i spomen-ploču koja bi svakog stanovnika Tirane podsjetila na iznimni doprinos tog sjajnog znanstvenika, koji je glavom platio svoju ljubav prema albanskoj kulturi, jeziku, povijesti... Nisam siguran znaju li naši mlađi čitatelji da su nakon njegova mučkog ubojstva od strane beogradskog režima prosvjedovali jedan T. Mann, A. Einstein..., koji su svjetsku javnost upozorili na odnos beogradskog režima prema onima koji se ne slažu s ondašnjom diskriminatornom politikom, diktaturom kralja Aleksandra Karađorđevića.

No, kako je Albanija pred vratima Europske unije, treba vjerovati da će se unutar novih europskih kulturnih strategija pronaći i određeni fondovi koji će biti usmjereni prema upoznavanju onih manje poznatih kultura, književnosti, tradicija, povijesti...

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ