Sutra, 20. svibnja 2025., navršava se 125 godina od posvećenja gornjogradske župne crkve sv. Petra i Pavla. Nakon izgradnje i posvete ta je crkva bila najveća župna crkva u Hrvatskoj i treća crkva po veličini, nakon zagrebačke i đakovačke katedrale, u našoj zemlji. Taj je status izgubila nedavnim podizanjem na status konkatedrale Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Na mjestu je današnje crkve prvo stajala drvena crkva koja je novom zidanom baroknom crkvom zamijenjena 1738. Nakon dovršetka đakovačke katedrale, građene od 1866. do 1882. godine, koja je danas jedan od najljepših primjera historicističkog gesamtkunstwerka u Hrvatskoj, biskup Josip Juraj Strossmayer, kao rođeni Osječanin (Osijek, 4. veljače 1815. – Đakovo, 8. travnja 1905.) zauzeo se za to da se i u Osijeku, na mjestu stare barokne župne crkve, u kojoj je kršten, pričešćen i krizman, izgradi reprezentativna neogotička crkva. Svi na natječaj pristigli nacrti morali su proći i kroz Strossmayerove ruke, te je od 32 na natječaj pristigla rada odabran neogotički projekt njemačkog arhitekta Franza Langenberga. Među, nažalost, odbijenim radovima bio je i iznimno moderan projekt bečkog arhitekta Otta Wagnera, koji se na osječki natječaj prijavio pod šifrom DOM. Nekoliko se natječajnih nacrta pročelja, unutrašnjosti i presjeka te osječke crkve danas čuva u Wien Museumu u Beču i možemo samo nagađati u kojem bi se smjeru razvijala ostala osječka arhitektonska ostvarenja da je kojim slučajem taj Wagnerov prijedlog bio prihvaćen i izgrađen. Osijek bi izgradnjom Wagnerove crkve, kao i izgradnjom isusovačkog kompleksa Jožefa Plečnika na Gajevu trgu, zasigurno stajao na istaknutom mjestu na arhitektonskoj karti Europe.

Stara župna crkva oko 1890.

Zbirka fotografija Muzeja Slavonije

Rušenje je barokne župne crkve počelo 10. travnja 1894., a posljednja je sveta misa u staroj župnoj crkvi održana 19. travnja 1894. Rušenje je crkve počelo rušenjem crkvene kripte u kojoj su bili pokopani brojni gornjogradski plemići i ugledni građani tijekom 18. i 19. stoljeća, čiji su zemni ostatci iz kripte preneseni i pokopani na gornjogradskom Aninu groblju. Rušenje je crkve trajalo od sredine travnja do početka kolovoza, kada je, 4. kolovoza u 18.94, svečano blagoslovljeno gradilište na kojemu je 7. listopada 1894. biskup Strossmayer blagoslovio postavljeni temeljni kamen. Za izgradnje nove župne crkve bogoslužje je služeno u nedalekoj baroknoj kapucinskoj crkvi sv. Jakova.

Kamenoklesarske je radove na novoj crkvi izvela u razdoblju od 1894. do 1897. godine znamenita bečka tvrtka Eduard Hauser, koji je Osječanima na dar u crkvi podigao propovjedaonicu, a glavni je crkveni oltar dar biskupa Strossamyera. Na poleđini je glavnog oltara pričvršćen barokni željezni kovani križ koji je krasio kupolu stare župne crkve. Vitraje u crkvi izvela je bečka tvrtka Gold, a novac su za njihovu izvedbu darovale brojne osječke i slavonske plemićke obitelji i ugledni Osječani. Crkvu je u osvit i tijekom Drugog svjetskog rata oslikao znameniti hrvatski slikar Mirko Rački.

"Posveta Osiečke gornjogradske župne crkve dne 20. svibnja 1900."

Zbirka razglednica Muzeja Slavonije

Iako je crkva u cijelosti bila sagrađena 1898. godine, njezino je posvećenje bilo dvije godine poslije, kada je biskup Strossmayer slavio pedeset godina obnašanja biskupske časti. Tom je prigodom biskup Strossmayer od valpovačkog grofa Rudolfa Normanna von Ehrenfelsa na dar dobio biskupski štap koji je izradila ugledna bečka draguljarska tvrtka Josef Carl Klinkosch. Taj se biskupski štap čuva u riznici Đakovačko-osječke nadbiskupije i njime se i danas povremeno koristi Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Građani Osijeka planirali su spomen-medaljom, čiju su izradu povjerili bečkom medaljeru Rudolfu Marschalu, razveseliti biskupa Strossmayera za 90. rođendan, a kako medalja nije bila dovršena do biskupova rođendana, a ubrzo je i preminuo, odlučeno je da se prikupljeni novac preusmjeri za podizanje spomenika biskupu Strossmayeru u Osijeku. Za izgradnju je spomenika tom osječkom velikanu formiran odbor, koji je izradu spomenika povjerio hrvatskom kiparu Rudolfu Valdecu, autoru nekoliko Strossmayerovih portretnih bista i reljefa te njegova nadgrobnog spomenika u kripti đakovačke katedrale. Nažalost, Valdecov spomenik u Osijeku nije ostvaren, a studije se tog spomenika čuvaju u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku i Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Spomenik je trebao biti smješten u Sakuntalinu parku, nasuprot kinu Urania, gdje ga je urbanistički pozicionirao osječki arhitekt Viktor Axmann.

Stota je obljetnica posvećenja crkve bila 2000. godine obilježena prigodnom izložbom postavljenom na deset panoa u unutrašnjosti crkve sv. Petra i Pavla, a brojne se uspomene na izgradnju crkve i biskupa Strossmayera čuvaju u zbirkama fotografija, razglednica, kulturno-povijesnih predmeta, zbirci skulptura i natpisa, zbirci arhitekture i urbane opreme, sakralnoj zbirci, dokumentarnoj zbirci, zbirci slika i okvira, Grafičkoj zbirci te zbirci medalja i plaketa Muzeja Slavonije u Osijeku.