Zatečen nedavnim odlaskom s ovoga svijeta osječkog umjetničkog stvaratelja Miroslava Benakovića, ovaj ću tekst posvetiti sjećanju na njegovo raznoliko obrtničko i umjetničko stvaralaštvo. Miroslava Benakovića upoznao sam kada sam se zaposlio u Muzeju Slavonije. Rekli su mi da je OLT-ovski umirovljenik koji se odazvao na poziv tadašnje ravnateljice Muzeja Slavonije, mr. sc. Vesne Burić, koja je prepoznala njegovu svestranost i neiscrpnu volju za stvaralaštvom.

U Muzeju je prilikom postavljanja najrazličitijih izložbi uvijek našao najbolji način kako prenijeti neku iznimno tešku i osjetljivu skulpturu ili izložiti neki predmet da posjetiteljima bude što bolje vidljiv, a istodobno dobro zaštićen od neželjenih dodira. Njegove kreativne realizacije izvedene za potrebe pojedinih izložbi neki kustosi i danas čuvaju u depoima za neko buduće izlaganje određenih muzejskih eksponata. Osim u muzejskoj preparatorskoj radionici neumorno je surađivao s brojnim pojedincima i izvan muzejske zajednice, a vrlo je često svoj stvaralački doprinos davao i u zaštiti i restauraciji muzejske građe drugih muzeja u Slavoniji i Hrvatskoj, te je sudjelovao i u rješavanju pojedinih specifičnih zadataka vezanih uz zaštitu spomenika kulture na području Slavonije.

Svoj je svestrani interes za muzejski posao zaštite i izlaganja muzejskih predmeta u slobodno vrijeme nastavljao baveći se fotografiranjem i nadahnutim umjetničkim stvaranjem. Često je, da bi mogao izvesti određenu svoju umjetničku zamisao, posezao za opsežnim postupkom osmišljavanja i realizacije različitih naprava, alata i drugih instalacija za izvođenje određenih specifičnih radnji, osobito pri ostvarenju minijaturnih umjetničkih djela. Tijekom vremena iz skučene muzejske preparatorske radionice svoje je djelovanje preselio u mir i hladnoću nadsvođenih prostorija baroknog franjevačkog samostana, u kojemu se prepuštao, u tišini, neumornom stvaralačkom radu. Pri tome je, kao što je i uvriježena slika umjetnika, nagomilavao alate, strojeve, materijale koji bi mogli zatrebati u nekom od najraznovrsnijih poslova.

Skulptura Miroslava Benakovića

Njegova su djela izlagana na brojnim izložbama u Osijeku, Slavoniji, Hrvatskoj i cijelome svijetu - od 1984. godine, kada je u LIKAR-u održao prvu samostalnu izložbu u Osijeku, do sudjelovanja na skupnim izložbama od Hamburga preko Kaira do Japana. Promatrajući u cjelini Benakovićevo četrdesetogodišnje umjetničko stvaralaštvo, u kojemu se okušao u brojnim tehnikama, materijalima i najraznovrsnijim temama, gotovo je nemoguće izdvojiti najbolje. Čini se da terakota u svim svojim pojavnim oblicima ipak zauzima povlašteno mjesto u cjelokupnom njegovu opusu. Djela nastala od blata slavonske zemlje i vode najintimnija su autorova ostvarenja, u kojima se osjeća opušten duh. U njegovu je opusu posebno mjesto zauzimala žena. Bile one izvedene u toploj terakoti, mekom drvu, hladnom kamenu ili sjajnoj bronci, bile one zabrađene bile gole, uvijek su diskretne, mirne i dostojanstvene.

Posebno mjesto u Mirinu opusu također zauzimaju skulpture izrađene od spaljene terakote. Riječ je o portretima izvedenima na prepečenim ciglama, koje su zbog previsoke temperature pri pečenju promijenile boju i oblik. Kao da su se iz strogih kvadrata cigle prelile u drugi oblik. Izvadivši ih iz škarta ciglane, Miro im je udijelio status umjetničkog djela ponekad s tek nekoliko poteza i dodijelio im prikladno ime. Tako su od škartiranih anomalija uz osobni dodir nastala mnoga Benakovićeva umjetnička djela. Vrhunac je Miroslavova umjetničkog dara bio osjećaj za minimalnu intervenciju u pomno odabranom materijalu.

Prvu je retrospektivnu izložbu djela Miroslava Benakovića priredio tadašnji ravnatelj Muzeja Đakovštine, mr. sc. Borislav Bijelić. Na toj je retrospektivi, održanoj u kolovozu i rujnu 2025. u Muzeju Đakovštine u Đakovu, javnosti bilo izloženo 47 skulptura nastalih u vremenskom rasponu od 1985. do 2004. godine. Miroslav Benaković rođen je 13. srpnja 1953. u Slavonskom Šamcu, a umro je 20. veljače 2025. u Osijeku, gdje je i pokopan, na Centralnom groblju.