Zamislimo da dva naša vrlo uspješnih športaša na nekom velikom natjecanju postignu loš rezultat. I sada, jedan od njih se opravdava da suci nisu bili korektni, da nisu svi natjecatelji imali iste uvjete, da je teren bio loš, da je putovanje bilo stresno, da se naš športski savez nije prema njemu pošteno ponio. Drugi, međutim, kaže da se on, istina, trudio, ali očito ne dovoljno, da se loše pripremio, da mu u biti nitko nije kriv, te da mu preostaje smo to da se za sljedeće natjecanje bolje pripravi. Koji bi od te dvojice ulijevao više povjerenja? Naravno, onaj drugi. Apostol Jakov u tome smislu govori: “Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni!”

Pogledajmo. Apostoli su u svome poslanju nailazili na silno velike teškoće. Tako Pavao jednom nabraja sve nevolje kroz koje je prošao: tamnice, batinanje, šibanje, kamenovanje. Tu su bila i naporna putovanja, oskudica u hrani i u odjeći... Kao da ništa nije išlo u prilog njegovu poslanju. Međutim, ništa od toga nije ga spriječilo da bude “apostol naroda”, to jest prema nekim našim mjerilima najuspješniji apostol.

Ljudi nam mogu odmoći ili pomoći. Prilike mogu biti dobre ili loše. Međutim, ja uvijek mogu birati dobro umjesto zla, uvijek mogu birati ljubav umjesto mržnje i osvete, uvijek mogu činiti ono dobro koje je moguće. Ali iznad svega, neću se tužiti na neke izvanjske okolnosti, a osobito neću optuživati ni jednog čovjeka za svoje neuspjehe, sve ako mi je netko stvarno odmagao. Neću nikoga optuživati zato što ja svojom ljudskom spoznajom ne mogu dokučiti razloge nečijeg ponašanja. Neću suditi jer to može i treba samo Bog. Neću se tužiti jer time samo gubim dragocjeno vrijeme za svoje poslanje. Ljudi oko mene jesu kakvi jesu. Upravo u takvom okruženju ja se trebam pokazati kao čovjek. Pomislimo: Tko to mene može učiniti nesretnim? Tko ima tu moć da me učini očajnim i beznadnim? Nitko. Veliki su ljudi bili veliki upravo po tome što u (teškim) okolnostima u kojima su živjeli nisu dopustili da ih zlo zahvati, nego su činili dobro. Ne opterećujmo se postupcima drugih ljudi. Na nama je činiti dobro. To je jedino što istinski vrijedi. Ostalo je (beskorisna) žuta kronika.