Židovi bi u molitvi podignuli ruke s dlanovima prema gore, tako da bi cijelo tijelo imalo oblik slova T. Knjiga izlaska govori kako je Mojsije upravo tako molio u vrijeme bitke Izraelaca i Amalečana. Dok bi Mojsije imao uzdignute ruke, nadjačavali bi Izraelci, a kada bi spustio ruke, nadjačavali bi Amalečani. Kako se bitka otegnula, Mojsiju su ruke klonule. Onda su Aron i Hur, stavili kamen poda nj da sjedne, pa su mu oni držali ruke uzdignutima, sve dok Izraelci nisu pobijedili.

Izgleda prejednostavno. Treba samo uporno moliti - pogotovo kada je molitelj takav velikan kao Mojsije - i Bog će sigurno dati? Ne baš. Evo, ako izletnik moli da sutra bude sunčano vrijeme, a seljak moli da kiša natopi žednu zemlju, koga da Bog usliša ako i jedan i drugi žarko mole? Ovisi li uspjeh naših molitava o kvaliteti molitve, o molitvenom stavu, o osobi molitelja?

Nažalost, hrvatska riječ "molitva" ne izražava ono što bi molitva trebala biti. Kada kažemo "moliti", onda to znači, prositi, tražiti da bude onako kako mi želimo. A molitva je prvenstveno davanje hvale Bogu, kako mudro zbori jedna duhovna izreka: Prije nego što Boga zamoliš za nešto, zahvali mu za ono što već imaš. Vjernik prvo zahvaljuje Bogu za život, za zdravlje "u skladu s godinama", za obitelj, za prijatelje, za određeni životni standard. Osim toga, zahvaljuje Bogu i za vjeru, za nadu, za svijest da mu Bog prašta, a poglavito za to što mu otvara cijelu vječnost. A onda će ga zamoliti i za nešto što mu je u tome trenutku važno: za dobar posao, za uspjeh u školi, za oporavak u bolesti… Na kraju svaka vjernička molitva trebala bi završavati riječima Očenaša: "Budi volja tvoja."

Istinskom je vjerniku jasno kako se ne radi o tome da bi Bog trebao činiti ono što mi želimo, nego da čovjek treba nastojati činiti ono što Bog stavlja pred njega. Takvome čovjeku onda ni jedna teška situacija nije tragična. Vjernik nikada ne sumnja u Božju blizinu i u Božju ljubav, makar kojiput ne razumije ono što on dopušta. Isus u tome smislu donosi priču o nepravednom sucu kojega je neka siromašna udovica molila da se za nju zauzme. Sudac se Boga nije bojao, niti je za ljude mario. Međutim, kako je žena uporno, svakodnevno molila i zapomagala, udovoljio joj je samo zato da više ne dolazi mučiti ga. Ako tako postupa nepravedni sudac, zaključuje Isus, kako ne bi Bog imao srca za one koji mu vapiju? Dobro je pomoliti se Bogu upravo za takvu vjeru. Ona donosi mir.