Datum objave: 12. prosinca, 2022.
Na sjevernoj strani glavne osječke trgovačke, Kapucinske ulice, nastale još
krajem 17. stoljeća, do 1904. godine nalazila se široka barokna katnica. Kuća je
u drugoj polovini 19. stoljeća bila u vlasništvu osječkog veletrgovca drvima
Josipa Sedlakovića, a 1903. godine prodale su je osječkom krojaču Miji Rajalu i
njegovoj supruzi Katarini, Sedlakovićeve kćeri Anna Raith i Theresa
Kaudelka.
Barokna je katnica ubrzo nakon kupnje porušena kako bi se stvorilo
mjesto za gradnju velebne hotelske zgrade. Etablirani osječki krojački obrtnik
Mijo Rajal, rođen 1852., u Klatovu, ekonomski je toliko osnažio da je mogao
financirati gradnju velikog luksuznog hotela u samom središtu Osijeka. Planove
za gradnju potpisao je 1903. osječki graditelj Ivan Domes, centralno grijanje
hotela izvela je osječka tvrtka Makso Neurath i drug, a 1919. osmišljen je
projekt prenamjene dijela hotela za potrebe kinematografskih projekcija kina
Royal, što je izvedeno prema zamisli osječke tvrtke Aksman-Malin-Rožić.

Dvokatna hotelska zgrada ugrađena u ulični niz jedan je od najljepših
primjera historicističke arhitekture u gradu Osijeku. Multifunkcionalna
restoranska sala služila je, osim za konzumaciju hotelskih objeda, i za onodobne
dinamične osječke društvene aktivnosti, koncerte, plesove i kinematografske
projekcije. Vlasnik hotela Mijo Rajal hotel je izvorno nazvao prema vlastitom
obiteljskom prezimenu Rajal, a kasnije mu je ime promijenjeno u Royal, kako je
bilo uobičajenije. Zakupnici su se hotela u više navrata mijenjali, od braće
Garay, preko Josipa Weingrubera do braće Görög, koji su kao “Prometno komanditno
društvo u Osijeku” u srpnju 1931. godine i kupili hotel od prethodnih vlasnika,
dr. Josipa Štefinovića te Julije i Fanike Herzl. Za vrijeme NDH, 27. kolovoza
1942., na kompleks hotela Royal uknjižila se Nezavisna Država Hrvatska, a
nepunih godinu dana kasnije, 5. ožujka 1943., uz odobrenje Ministarstva
pravosuđa i bogoštovlja, na hotelski se kompleks uknjižilo “Hrvatsko ognjište u
Osijeku”. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 6. prosinca 1946., na temelju
sudske odluke, hotel Royal ponovno je upisan kao vlasništvo “Prometnoga
komanditnog društva u Osijeku”. U rujnu 1960. dio se hotelskog kompleksa opet
uknjižuje kao društveno vlasništvo, a dio i dalje ostaje u vlasništvu “Prometnog
komanditnog društva u Osijeku”. Članovi spomenutog “Komanditnog društva” bili su
poznati osječki Židovi: dr. Vilim Görög, Viktor Görög, Franjo Görög, Ernest
Görög i Zoltan Görög, a svi su stradali u holokaustu. Njihovi nasljednici Julio
Görög, Erzsi Balaž rođena Görög, Berta Goldsmith rođena Görög i Lilly Stefoski
rođena Görög, u poslijeratnom su razdoblju započeli dugotrajan postupak povrata
i obeštećenja za oduzetu pokretnu i nepokretnu imovinu. U obiteljskoj grobnici
na gornjogradskom židovskom groblju, uz imena pokopanih članova obitelji: Julija
Göröga, umro 1972., Lili Stefoski rođene Görög, umrla 1981. te Erzsi i Vere
Balaž, umrle 1947., uklesana su i imena svih u holokaustu ubijenih članova
obitelji Görög: dr. Viktor Görög, Mavro Görög, Franjo Görög, Vilim Görög, Zoltan
Görög, Ernest Görög te njihov šogor dr. Zoltan Balaž.
Već godinama
iznimno zapuštena i oronula zgrada hotela Royal, o kojoj smo već pisali, nedavno
je promijenila vlasnike te je započet dugo priželjkivani proces obnove i
preuređenja, čime će ovo kultno mjesto ponovno postati elitno okupljalište
Osječana i njihovih gostiju te arhitektonski ponos grada Osijeka.
VELEGRADSKI UREĐENA KAVANA
U prizemlju hotela, iza velikih ostakljenih ploha, prostirala se velegradski
uređena kavana. Zidne plohe kavane bile su prekrivene golemim zrcalima
secesijski stiliziranih okvira od mahagonija, a jednako je tako stilski bio
uređen i šank te ostala oprema - od stolaca, preko nažigača za žigice na
stolovima, preko srebrnih pladnjeva i vrčeva, pa do šalica za kavu ili čaj,
kojima su posluživani gosti. Zidne plohe kavane koje nisu bile prekrivene
zrcalima i opremom, bile su ukrašene secesijskim viticama koje su obavijale
cijeli prostor.