Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Kapucinska najamna katnica: Od fotografija i knjiga do limenih kada i lonaca
Datum objave: 17. svibnja, 2021.

Izduženu poluugrađenu jednokatnu ranohistoricističku katnicu na južnoj strani Kapucinske ulice sagradili su 1872. godine osječki kapucini za iznajmljivanje poslovnih prostora. Zgrada je popunila prazan prostor koji je barokni samostanski blok s crkvom dijelio od jedne od glavnih osječkih trgovačkih ulica, Kapucinske ulice. Južno od starog samostana prostirao se izduženi kapucinski vrt u kojemu je bio i voćnjak te veliki samostanski vinograd. Ova je poslovna zgrada sagrađena kako bi kapucini od najma poslovnih prostorija, trgovačkih i obrtničkih radnji u prizemlju i uredskih na katu, povećali svoje prihode za uzdržavanje crkve i potrebe funkcioniranja samostana.

Zgrada je 1877. snimljena objektivom osječkog fotografa Juliusa Exnera koji je u Osijeku, u Kapucinskoj ulici, imao fotografski atelijer od studenoga 1876. do sredine rujna 1878. godine i koji je u novinskom oglasu isticao svoju seriju fotografija grada Osijeka. Ova je kuća uz fotografa Exnera vezana i zbog toga što je u jednom od dućanskih izloga bilo moguće razgledati Exnerovu seriju fotografija grada Osijeka izloženu u čak dva formata. Prodaju ovih fotografija preuzeo je, u lokalu najbližem kapucinskoj crkvi, Victor Frische, vlasnik ugledne osječke knjižare u razdoblju od 1870. do. 1904., u kojoj su se mogle kupiti i fotografije grada, glazbeni instrumenti i svakovrsne tiskanice i papiri za urede i osobna pisma. U brojnim novinskim oglasima iz 1870-ih godina Frische je navodio kako ima izvrstan izbor elegantno opremljenih knjiga klasične i antologijske strane literature, svjetskih časopisa te školske udžbenike i pisaći pribor. Njegov je uhodani posao i misiju, u istom poslovnom prostoru, 1905. godine preuzeo osječki nakladnik i knjižar Radoslav Bačić koji je u istom prostoru nastavio dinamičnu izdavačku i izložbenu djelatnost. Izdavao je razglednice s portretima osječkih kazališnih glumica i glumaca, portrete velikana hrvatske kulture, osobito pisaca, i u prostoru svoje knjižare često priređivao izložbe osječkih i hrvatskih likovnih umjetnika. Predano je promicao narodni duh i poticao, tada vrlo zapostavljenu, hrvatsku pisanu riječ. Osim njega, 1870-ih jedan od dućanskih prostora unajmljivao je osječki limar Franz Golnhofer koji je prodavao, i pred dućanom izlagao, limene kade za kupanje u obliku fotelje, korita za razne namjene, kante za polijevanje cvijeća te specifično zaobljene lonce namijenjene za kuhanje šunke. Na Exnerovim je fotografijama vidljivo da su dućanski ulazi i izlozi bili unutar polukružnih otvora, kao i danas. Na gornjoj se etaži u ono vrijeme nalazio uredski prostor u Osijeku, 1870. godine, utemeljene Slavonske komercijalne i eskomptne banke.

Pred kraj 19. stoljeća stari su dućanski otvori zabarikadirani drvenim ostakljenim izlozima koji su omogućavali da se na što većoj površini izloži što veća lepeza proizvoda koje određeni dućani nude. Tako je promijenjen izgled cijele ulice koja je dobila i moderne lampe koje su nalikovale onima u Beču, a tako su bili uređivani i izlozi. U to secesijsko doba nekoliko dućanskih prostora na istočnoj strani ove kuće zauzimala je ugledna tvrtka Kraus i Neumann, koja je nudila delikatesnu i špecerajsku robu. U njezinim su se izlozima nudila najbolja strana vina, šampanjci, rum, rudna voda, poslastice, južno voće, začini i druge delicije.

ŠNITA ZNAMENITE PIŠINGER TORTE
 
Dućan delikatesne i špecerajske robe Kraus i Neumann s vremenom je postao vlasništvo Gustava Krausa koji je u međuvremenu postao i vlasnik Tvornice poslastica, čokolade i kandita Gustav Kraus. Ta je tvrtka u razdoblju između dva svjetska rata na prostoru Osječkog velesajma, današnjeg Parka kralja Petra Krešimira IV., sagradila kineski paviljon u sklopu kojega je nudila najfinije slastice proizvedene u Krausovoj tvornici te posluživala birane deserte. Osječanke i Osječani su se pred Krausovim rashladnim vitrinama zasigurno jako mučili pri odluci naručiti li šnitu znamenite Pišinger torte, istoimene kocke ili neku drugu slasticu. Osim klasičnih slatkiša, u Krausovu se kineskom paviljonu moglo osladiti i izvrsnim sladoledom, kavom ili nekoć uvriježenim osvježavajućim sokom od malina, esekerskim Himbersaftom.