Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Zgrada sagrađena za stanovanje bankovnih činovnika
Datum objave: 12. travnja, 2021.

Monumentalna poluugrađena stambena dvokatnica sagrađena na zapadnoj strani onodobne Teretne ulice, danas Ulica kardinala Alojzija Stepinca broj 4, unatoč svojoj veličini zbog nagiba terena uklopila se u ulični niz secesijskih katnica i dvokatnica. Sagrađena je za potrebe stanovanja činovnika u Osijeku osnovane Jugoslavenske banke d. d., koja je nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije i uspostave Kraljevine Slovenaca, Hrvata i Srba, a ubrzo zatim i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca proizišla iz osječke Hrvatske banke, čiji su osnivači i vlasnici bili osječki bankari Jakob Sorger i Oskar Weissmayer.


U novim su se državnim okvirima vlasnici banke pobrinuli za bolji imidž banke te su staru historicističku uglovnicu Hrvatske banke, na istočnom uglu Kapucinske i Jägerove ulice, odlučili redizajnirati i nadograditi. Taj su posao povjerili zagrebačkom arhitektu slavonskih korijena Hugu Ehrlichu, čija se obitelj 1874. iz Našica preselila u Zagreb. Osim lokalpatriotskih poticaja tome su izboru zasigurno pridonijeli i zajednički židovski identitet naručitelja i projektanta, a ne treba zanemariti ni njihovu pripadnost slobodnozidarskom bratstvu. U vrijeme nadogradnje i redizajna centralne bankovne zgrade naručitelj je razmišljao i o stambenom zbrinjavanju svojih činovnika, pa je od istog arhitekta naručio i projekt za izgradnju stambene dvokatnice. Izgradnja ove zgrade prema Ehrlichovim nacrtima iz 1920. godine povjerena je etabliranoj osječkoj graditeljskoj tvrtki "Amann – Malin – Rožić/arhitekt i graditelji“ čija su dva glavna člana, arhitekt Viktor Axmann i graditelj Vladimir Malin, također bili slobodni zidari i istaknuti članovi osječke lože Budnost, čije je sjedište tada još bilo u zgradi kina Urania. Ova su dva osječka projekta arhitekta Huga Ehrlicha bili njegovi prvi radovi nakon završetka Prvog svjetskog rata koji su nastali u njegovu privatnom arhitektonskom atelijeru koji je bio smješten na uglu Palmotićeve i Hatzove ulice.


Zanimljivo je da je vlasnik Jugoslavenske banke d. d. Oskar Weissmayer od arhitekta Ehrlicha u isto vrijeme naručio i nacrte za svoju privatnu kuću, ali ne u Osijeku, nego u Zagrebu. Privatna stambena kuća Oskara Weissmayera u Zagrebu nastala je pregradnjom kuće u kojoj se ranije nalazilo obiteljsko poduzeće Adolfa i Ernesta Ehrlicha, a koju je oko 1890. sagradio, prema svojim nacrtima, Adolf Ehrlich. Kuću je nakon završetka Prvog svjetskog rata Ehrlich prodao Jugoslavenskoj banci koja ju je dala preurediti za potrebe stanovanja svoga osnivača, vlasnika i predsjednika Oskara Weissmyera. U unutrašnjosti ove zagrebačke Weissmayerove kuće arhitekt Ehrlich ukomponirao je veliku dvoetažnu dvoranu, hall, oko koje se nižu funkcionalno odijeljene grupe prostorija od kojih su one koje služe i u reprezentativne svrhe, salon, blagovaonica i Hrrenzimmer, međusobno odijeljene ostakljenim kliznim vratnicama i osvijetljene velikim staklenim stijenama okrenutima prema velikoj terasi.

Zahvaljujući osječkom bankaru Oskaru Weissmayeru u Osijeku su nastala dva monumentalna i rana poslijeratna djela slavnog zagrebačkog arhitekta Huga Ehrlicha koji se proslavio izgradnjom brojnih bankovnih palača i zgrada za stanovanje bankovnih činovnika. Na pročelju osječke zgrade sa stanovima za činovnike Jugoslavenske banke stoji istaknuta i godina izgradnje 1921.

ARHITEKT HUGO EHRLICH
Arhitekt Hugo Ehrlich rođen je 31. siječnja 1879. u Zagrebu, gdje je i umro 21. rujna 1936. godine. U svom opusu prije Prvog svjetskog rata arhitekt Hugo Ehrlich je s arhitektom Viktorom Kovačićem za osječkog naručitelja, liječnika dr. Branislava Grčića napravio nacrte za izgradnju secesijske dvokatnice koja se trebala graditi na početku najljepše osječke secesijske ulice s predvrtovima. Dr. Branislav Grčić ambiciozno je nacrte za svoju osječku kuću naručio od trojice uglednih zagrebačkih arhitekata Viktora Kovačića, Huga Ehrlicha i Dioniza Sunka, te se na kraju odlučio prihvatiti rješenje arhitekta Dioniza Sunka, koji je u Osijeku prethodno, 1910., realizirao monumentalnu trokatnu uglovnicu Prve hrvatske štedionice.