Transilvanija! Kako to obično biva, stigao sam nakon ponoći, te zaboravio okačiti vijenac češnjaka oko vrata. Drndavom nas je cestom u rekonstrukciji od Bukurešta do Brašova prevezao luksuzni minibus, a unatoč super hotelu – Teleferic Grand Hotelu u Poliani Brašov, bio sam umoran i neispavan nakon pariških dana.

Umor me potaknuo da ispraznim sobni minibar, a onda sam zaspao kao panda. Probudio me alarm kako bih stigao na doručak i kušao poširana jaja Benedict (s lososom), no – silno sam se razočarao nesposobnošću mlađahne kuharice, ali tko sam ja do joj sudim... Kako je nacionalni park Fundata bio moje sljedeće odredište, znao sam da me čekaju tri nezaboravna dana uz fino iće i piće. EuroPark, moj sljedeći hotel, ugostio je pedesetak novinara iz cijele Europe, Fundata je raj-općina u okrugu Brašov (Transilvanija), kojoj pripadaju sela Fundata, Fundatica i Širnea, a poznata je po ekoturizmu, prekrasnoj prirodi i planinama Piatra Craiului i Bucegi. Tu svaka fotografija izgleda kao razglednica, svaka je rakija ukusna, a prave je od svakakvog voća, od višnje do šljive... Nema tu velikih hotela, već samo mali pansioni i privatni apartmani izgrađeni na padinama rumunjskih Karpata, s kojih pucaju pogledi na prirodu od koje zastaje dah. Već prvi privatni smještaj, naziva The Barn (staja), u Širnei, govori da je staja preuređena u prekrasan smještaj. Dočekali su nas ljubazni domaćini i domaća meza na drvenom pladnju, nešto poput švargla, puno sira i oraha, grožđa i suhog mesa uz nezaobilazni domaći kruh... A onda prava ledena kruškovača, od koje mi se zatvorilo desno oko (na nekoliko minuta?!). Pa opet u autobus, u obilazak pansiona Crai nou, Wood and milk, Valea lupilor te sportskog seoskog muzeja, o kojem bih mogao napisati feljton. Kako smo nastavljali obilaske, vino se točilo, grlo se močilo, ali nismo propustili ni kolače, uglavnom punjene šumskim voćem i male krafne iliti istarske kroštule raznih oblika! Trude se domaćini, daju sve što imaju i vidi se da u svoj kraj žele pozvati turiste iz cijeloga svijeta jer su shvatili da je turizam – sve! Nekada, u doba komunističkog diktatora Nikolaja Čaušeska (poslije strijeljanog sa suprugom, nap. aut.), događao se u Fundati organizirani turizam. Dolazili su u sela turisti iz cijele Europe i uživali s domaćinima, ali to nije trajalo dugo jer je, potonji, Bog da mu dušu prosti, tragično završio... Ima još puno toga komunističkog u Rumunjskog, mislim da se mnogim ljudima um još nije "preštekao" na 2023.

Nakon dosadnog doručka s industrijskim kruhom i uobičajenim dječjim radostima (marmelada, med, maslac...), pospane sam duše krenuo prema Sajmu Fundata, s temom Okusi Rumunjske, na kojem je prikazan turističko-propagandni film koji se prikazuje diljem svijeta. Dok se u kotlu krčkala kotlovina, a u buretu kiselili krastavci i kupus, krenuli smo dalje kako bismo stigli do poznatog Drakulina dvorca Bran, u mjestu Bran, koje je doista pravo turističko.



Dvorac je prekrasan, iako do njegovih uskih prolaza od kata do kata vodi nepregledna rijeka turista. S nama se ugurala poljska grupa s entuzijastima koji su kočili promet, fotografirali baš sve, od zavjesa do parketa i zalutalih "crnih udovica", ali o takvim turistima napisat ću posebnu kolumnu, baš kao i o dvorcu koji zaslužuje puno više od nekoliko rečenica, a podijelit ću i neke savjete kada tamo otputovati, koliko će to isprazniti vaš novčanik i koliko ćete krvi izgubiti. Pravo remek-djelo je sportski kompleks Cheile Gradistei, kojim nas je proveo Alexandru Garbacea, te pokazao razne sportske objekte na kojima se pripremaju razne momčadi, sa smještajem većim od 700 kreveta (novoizgrađen je bazen, dvorana za hokej na ledu...), a provozali smo se i "roller coasterom" te prirodu doživjeli na još ljepši i viši način. Luksuzni apartman na drveću Plai cu dor ostavlja bez daha (200 eura noćenje za maksimalno pet osoba), a dan smo završili tradicionalnom večerom u restoranu Raza Soarelui. Ne trebam ni spominjati da su pekli svinju i volića, ali i rumunjske ćevapčiće s nekim ukrasnim biljem kao začinom (koji dugo ostaje u želudcu i od kojeg mi se zatvorilo desno oko). Dok su djeca iz obližnje škole plesala domaće plesove, a sredovječna pjevačica narodne šlagere, bio sam oslijepljen! Tako je završila moja rumunjska pustolovina, a kada sam progledao, već sam bio u prekrasnom Brašovu i pio zeleni čaj. Lijepa je Fundata, lijepa je Rumunjska i svakako je preporučujem posjetiti. Je da vam se nekad zatvori koje oko, ali sve se to smatra normalnim. Češanj češnjaka u džepu i dalje nemam. Čudno!