Kolumne
Pod reflektorom Piše: Milivoj Pašiček
Budućnost bi mogla biti bez finog odreska
Datum objave: 29. listopada, 2022.

Reče ne tako davno slavni irski pisac i dobitnik Nobelove nagrade George Bernard Shaw: “Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani.” A oni koji u toj iskrenoj ljubavi preferiraju meso i ne znaju što im se sprema. Stručnjaci, znanstvenici sa svih mogućih područja, koji su svojim istraživanjima i studijama dokazali kako je meso opasno za opstanak svijeta jer je pogubno za klimu, žele im bitno smanjiti fine odreske na tek male zalogaje.



U svijetu se jede sve više mesa, posebno tamo gdje je društvo bogatije, a sada i velika studija UN-a govori o svim mogućim teškim posljedicama za čovječanstvo ako nam se apetiti za mesom bitno ne smanje. Među mnogima, iznosi se zabrinjavajući podatak o silnim emisijama stakleničkih plinova zbog stočarstva. Ono koristi 78 posto svih poljoprivrednih površina na svijetu, te šalje toliku emisiju stakleničkih plinova kao svi štetni plinovi u svjetskom prometu zajedno. A navala na meso ne staje. Dok se šezdesetih godina u svijetu po glavi stanovnika konzumiralo oko 23,1 kg mesa godišnje, danas je to čak 69,5 kg. Prednjače Europljani gdje se za subvencije za stočarstvo i proizvodnju stočne hrane izdvaja čak 32 milijarde eura godišnje. A to je više od polovine cijelog proračuna za poljoprivredu Europe koji teži 58,4 milijarde eura. No ta se slika mora mijenjati jer je cilj EU-a smanjiti udio stakleničkih plinova za 30 posto već do 2030. A uz pomoć Zelenog plana Europa treba do 2050. postati prvi kontinent koji uklanja onoliko emisija CO2 koliko ih proizvodi. Zemlje poput Švedske, Danske, Francuske, Njemačke... već su i zakonski definirale postizanje klimatske neutralnosti.

TRISTO GRAMA TJEDNO


No kako to postići i gdje je tu priča o mesu? Neutralnost stakleničkih plinova mogla bi se ostvariti pod uvjetom kada bi svaka osoba na Zemlji smjela emitirati više od dvije tone CO2eq godišnje, a to je nešto više od količine stakleničkih plinova koju prouzroči prosječan Europljanin konzumacijom mesa. Znači, bez naših navada za bogatim roštiljem, teletinom ispod peke i da ne nabrajamo dalje. Oni koji nude ekološki spas svijetu kažu kako bi do 2050. trebalo konzumirati najviše do 300 grama mesa tjedno. Osim što bi se smanjili staklenički plinovi i popravila klima na Zemlji, ljudi bi postali i zdraviji, tvrde stručnjaci. Sigurni su i da vegetarijanska prehrana može nahraniti stanovništvo. Porcije mesa bi još više smanjila organizacija Greenpeace. Po njima do 2030. valja smanjiti konzumaciju mesa na planetu za 70, a do 2050. za 80 posto. Ono što bi nam ostalo mesnatog na tanjuru bile bi mesnate delicije tek u tragovima. Sve te projekcije podupire struka. Prema podatcima, do 2018. poljoprivredna je industrija smanjila emisije za samo jedan posto! A stočarstvo je zaslužno za 14,5 posto svih emisija stakleničkih plinova koje je izazvao čovjek, među kojima su i metan - 25 puta pogubniji za klimu od ugljičnog dioksida i dušikov oksid pogubniji čak 300 puta. Valja i reći da se oko 87 posto emisija metana i dušikova oksida u stočarstvu oslobađa uzgojem goveda. Za usporedbe, studije su pokazale da je biljna hrana odgovorna za samo 29 posto emisija stakleničkih plinova koji se oslobađaju tijekom proizvodnje hrane, a samo proizvodnja govedine čini oko četvrtine ukupnih globalnih emisija štetnih plinova koji nastaju u procesu proizvodnje hrane.

Znanstvenici su podastrli i podatke koji govore o tome kako svatko od nas može učiniti mnogo u doprinosu klimatskoj krizi ako smanji mesne obroke. Naime, ako se uopće ne jede meso, može se tzv. osobni CO2-otisak smanjiti u svjetskom prosjeku za 1,1 tonu, a u Europi za 1,8 tona CO2eq. Kako bi sve postalo jasnije, recimo da je jedna tona CO2, prema izračunu iz studije nizozemskih znanstvenika, jednaka na primjer kao i 72 putovanja vlakom od Amsterdama do Pariza ili 2,6 ekonomskih letova od Amsterdama do Pariza.

UČINAK STAKLENIKA


Stručnjaci idu i korak dalje i kažu da bi valjalo odustati od govedine, janjetine i ovčetine, jer se tako ostvaruju i neki drugi pozitivni efekti na okoliš i klimu. Sve je objašnjeno nevjerojatnom brojkom da je za proizvodnju tih triju vrsta mesa potrebno čak 116 puta više zemlje nego za, primjerice, uzgoj riže. A kaže se i kako svjetski prehrambeni sustav čini trećinu emisija plinova s učinkom staklenika. Znanost zbog svega nudi silne supstitute za hranu koji imitiraju meso. Mnogi su već i na policama. A svima koji ne mogu bez pravoga mesa možda može pomoći slavni Leonardo da Vinci, koji reče: “Zaista, čovjek je kralj životinja jer njegova brutalnost nadilazi njihovu. Živimo na smrti drugih. Mi smo pogubna bića. Ja sam se od ranog doba odrekao uzimanja mesa.”