"Jesen je došla skrivajući se iza kasnoljetnih upornih sparina. Kiša je isprala ljetne dane i najavila neku novu priču i novi početak. Na Karašici je mir. Vlažna trava, miris otpalih jabuka koje su poskakale po blatnim krtičnjacima nakon najezde stršljenova. Ljubičasti zvjezdan probudio se i odijelio imanje svojim cvijetom. Boje lišća skreću pogled prema nebu. Grožđe se uplelo u grane oraha i miriše cijeli zrak", zabilježila je, riječju i slikom, svoju inspiraciju mnogima najdražim godišnjim dobom Osječanka Lidija Pavlić, profesorica biologije i darovita slikarica. Bilo bi šteta to očaravanje ostaviti ekskluzivnim samo za njezine pratitelje na Facebooku, pa ga prenosimo, uz njezino dopuštenje, ovdje za čitatelje, jer ljepotu treba dijeliti kako bi se umnažala u srcima.

Na šarm jeseni nije imun ni naš fotoreporter Bruno Jobst. Njegovo je oko privukla neodoljiva paleta jesenskih boja, lišće iz krošanja stabala i bršljana, u parkovima i okućnicama, u usputnoj šuškavoj šetnji do redakcije. "Ljeto je jesen oženilo/Od radosti jeseni je/Danima iz oka/kestenilo", zaključimo stihovima Zvonimira Baloga. I.R.G.