Objavljeno 24. rujna, 2023.
Sad se vidi koliko je povijesno bio važan ulazak Hrvatske u EU 2013., jer do 2030. proširenja neće biti
Europska unija mora radikalno promijeniti sustav odlučivanja i financiranja da bi taj 27-člani blok bio spreman do 2030. godine proširiti se na nove zemlje, ocjena je stručne analize koju su naručile vlade Francuske i Njemačke.
Trenutačno osam država ima kandidatski status - Turska, Ukrajina, Moldavija, Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija, a Gruzija i Kosovo potencijalni su kandidati. "Zbog geopolitičkih razloga proširenje zauzima visoko mjesto na političkoj agendi EU-a, koja, međutim, još nije ni institucionalno ni politički spremna za to", stoji u izvješću koje je prošlog tjedna predstavljeno ministrima u Bruxellesu. Dokument, u kojem piše da ga ne treba promatrati kao stajalište Pariza i Berlina, navodi da bi EU trebao odlučivati kvalificiranom većinom umjesto jednoglasno u nekim područjima.
Otežan proces
Institucije i mehanizmi odlučivanja nisu bili osmišljeni za skupinu od 37 zemalja članica. Zapravo otežavaju proces odlučivanja i danas kada odluke u upravljanju krizama donosi blok od 27 zemalja, smatraju stručnjaci. Jednoglasno odlučivanje propisano je za pitanja iz vanjske i sigurnosne te porezne politike, u financiranju EU-a, u nekim područjima pravosuđa i unutarnje politike te socijalne sigurnosti i zaštite. Neke vlade i stručnjaci već su kritizirali taj imperativ jednoglasja ocjenjujući da on uvelike usporava, pa čak i blokira, razvoj EU-a, jer sve odluke u tim područjima moraju se svesti na najmanji zajednički nazivnik. S druge strane, ako se taj zakon promijeni, morat će se donijeti amandmani na ugovore EU-a, što bi bio dug i težak proces, koji bi i sam zahtijevao jednoglasnost. Stručnjaci zaključuju da bi nekim članicama EU-a trebalo dopustiti da međusobno bliže surađuju, čime bi se formirale četiri razine europske integracije. Najdublja integracija bila bi unutarnji krug sličan eurozoni, koja se koristi jedinstvenom valutom i putovnicom za šengenski prostor. Druga razina bio bi sam EU, a širi krug činile bi pridružene članice koje bi sudjelovale na jedinstvenom tržištu roba i usluga i postupale bi prema zajedničkim načelima Europske unije. Konačno, postojala bi Europska politička zajednica - forum koji je predložila Francuska i lansiran je 2022. - kao vanjska razina političke suradnje, ali koja nije vezana uz pravo EU-a.
Jedan od hrvatskih diplomata koji je sudjelovao u procesu ulaska Hrvatske u Europsku uniju, ali je želio ostati anoniman jer, kaže, više nije "u tim vodama", rekao nam je da su u ovoj inicijativi važne tri stvari - prva je status tog dokumenta. Naime, kaže, on je vrlo neformalan - dokument skupine "think-thank" stručnjaka, a nipošto službeni stav Njemačke i Francuske. "U ovoj fazi je to preliminarni dokument za razmišljanje. Ne tvrdim da neki njegovi elementi neće na kraju biti usvojeni, ali mislim da je potreban oprez u tumačenju, jer iako ga, primjerice, možete naći i na internetskoj stranici Ministarstva vanjskih poslova Njemačke, on je ipak vrlo neformalan. Kao drugo, kada govorimo temeljno pravno o proširenju, prema kopenhanškim kriterijima za njega ne moraju biti spremne samo države - kandidati nego i EU mora biti spreman to prihvatiti. Zbog toga se razmišlja što s Unijom od 30 ili više članica - mogu li pravila koja sada funkcioniraju funkcionirati i tada. Zato se predlaže i smanjiti broj povjerenika, jer sada svaka država ima svog - upitno jest je li to održivo u budućnosti. No to će biti jako teško mijenjati jer je pitanje koja će se država odreći toga prava", ističe.
EU treba evaluirati
Na opasku da bi to u biti značilo dvojbu je li EU skloniji dubljoj integraciji ili sustavu odlučivanja kakav je danas, on kaže - zapravo da, jer sustav odlučivanja kakav je danas ide u prilog nama malima. No problem je što ga neki zloupotrebljavaju, odmah dodaje. Jer je jedno ako branite nacionalni interes, izravno vezano uz vas, a drugo kada se tvrdoglavite i jednostavno ne želite slijediti mišljenje ostalih. "To su finese, ali za daljnju integraciju ta pitanja svakako treba riješiti. Tu se vidi koliko je povijesno bilo važno da smo ušli u EU onda kada jesmo. Zamislite da nismo, kako bi se sve za nas drukčije razvijalo. Najveća korist je da u ovim kapitalnim pitanjima budućnosti Europe mi sudjelujemo kao jedna od stranaka, netko tko sjedi za stolom, i bez čijeg ‘da‘ se to ne može riješiti", ističe.
"Budite sigurni da će za sva ta rješenja, ako se dogovore, biti potrebna ratifikacija i suglasnost 27 članica. Dakle, ništa od toga o čemu govorimo ne može se službeno verificirati bez pristanka Hrvatske, ali i bez pristanka Španjolske, Mađarske ili bilo koga drugoga. Znači, ne može nam se nametnuti i tu treba biti, pametan. Naravno treba biti i fleksibilan, jer EU treba dalje evaluirati", zaključuje.
Igor Bošnjak
nužne promjene
EU MEHANIZMI OTEŽAVAJU ODLUČIVANJE
IZBJEĆI BESKONAČNO BLOKIRANJE
Ono što je ovog trenutka najaktualnije jest pitanje odlučivanja u području vanjske politike. Kao što znamo, Europska unija u tri područja odlučuje konsenzusom ili punim suglasjem, odnosno svaka država članica ima pravo veta. To je proračun, potom pitanje proširenja i područje vanjske politike. Zbog stavova Mađarske želi se izbjeći da u području vanjske politike jedna država može blokirati sve ostale. I to je nešto za što će trebati dosta vremena, jer svaka država može reći da, ako odustane od prava svog veta - tko zna što joj se sutra može dogoditi u području vanjske politike, tumači naš sugovornik. Stoga bih na sve to gledao kao na preliminarna razmišljanja - testiranje javnog i političkog mišljenja prije donošenja konačnih odluka. Taj papir niti je obvezujući, niti je sadržajno konačan, ističe. Na upit ne bi li to moglo ozbiljno dovesti u pitanje i funkcionalnost Europske unije, kaže kako je to pitanje svih pitanja te dodaje kako je s jedne strane, naravno, puno lakše odlučivati u krugu 10 ili 15 ljudi nego u krugu 30 ili 35 ljudi. Ili, ako živite u zgradi, vjerojatno se o nečemu lako dogovorite s tri susjeda, ali s 33 to ide malo teže. S druge strane, reduciranje toga znači da oni najmanji najlošije prolaze, upozorava. U svakom slučaju, treba naći pravu mjeru između sadržavanja jednakosti država članica u smislu odlučivanja, da nitko ne može bez svoje volje biti gurnut postrance i nadglasan, ali se, s druge strane, ne može dopustiti ni da odlučivanje traje u nedogled.
IDEJE NEĆE “NESTATI”, NAĆI PRAVU MJERU
”Treba naći nekakvu pravu mjeru između jednakosti država članica u smislu odlučivanja, da nitko ne može bez svoje volje biti gurnut na stranu i nadglasan, ali se, s druge strane, ne može dopustiti ni da sve to odlučivanje traje u nedogled. I zbog toga je dokument poput ovoga školski primjer testiranja i glasnog razmišljanja kako dalje. Ponavljam, najveća bi opasnost bila taj dokument uzeti kao konačan, no ideje u njemu neće ‘nestati sa stola’, bez obzira na to što će s tim dokumentom biti u iduća tri mjeseca, a, koliko čujem, mnogi njime nisu oduševljeni. To su pitanja o kojima će se raspravljati nekoliko godina. Taj dokument kaže da moramo naći odgovore do 2030. godine. Implicirajući da do tada proširenja biti ne može. Ne samo zato što države-kandidati nisu spremne za to - nitko, po meni, do tada neće ‘biti gotov’, nego najprije Europska unija mora riješiti sva ta pitanja interno, da bi bila spremna prihvaćati nove članice”, kaže bivši hrvatski diplomat.
JAČANJE POŠTOVANJA VLADAVINE ZAKONA
Stručnjaci pozivaju na jačanje uvjeta da vlade država članica moraju poštovati vladavinu zakona i europske vrijednosti kako bi imale pravo na novac iz fondova EU-a. Tu preporuku valja gledati u kontekstu činjenice da se Bruxelles godinama bori s nacionalistički i autoritarno nastrojenim vladama Poljske i Mađarske, čijim se nerijetkim iskakanjima (posebice Mađara oko Ukrajine), pa i svojevrsne ucjene nedonošenjem odluke ako im se ne ispune drugi zahtjevi, ruši privid o jedinstvu Unije i otežava odlučivanje, a time i funkcionalnost EU-a. Dokument poziva EU da promijeni svoje ugovore kako bi omogućio izdavanje obveznica te skratio proračunski ciklus sa sadašnjih sedam na pet godina za Europsku komisiju i Europski parlament. Proračun, koji sada iznosi oko jedan posto bruto nacionalnog dohotka, treba povećati kako bi odgovorio zahtjevima rastućeg broja zadaća kojima se EU bavi kao blok, a novi izvori prihoda trebali bi se stalno njima dodjeljivati.