Kad je, potaknut pandemijskom krizom, EU donio najveći paket poticaja u povijesti (Dugoročni proračun EU-a i inicijativa NextGenerationEU), zemlje članice dobile se ključnu financijsku potporu za održavanje vlastitih ekonomija na životu. Onda je zbog posljedica ukrajinskog rata u taj EU plan ubrizgano još novca, jer je prijetnja recesijom bila još veća (posljedice sankcija Rusiji, energetska kriza...).

Uzimajući sve u obzir, je li EU, odnosno EK, dobro odradio posao i je li mogao i bolje - pitali smo doc. dr. sc. Marka Tomljanovića s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, nositelja Katedre Jean Monnet u području europskih integracija i voditelja projekta pod nazivom EU business policies and contemporary challenges of European integration?

- U procesu definiranja nove, dugoročne financijske perspektive Europska unija bazirala se na temeljima proračunskog razdoblja 2014. - 2020. godine, koji su u prvi plan stavljali održivi rast, prirodne resurse, uključivost itd. Promjene u svjetskim gospodarskim kretanjima i šokovi nastali zbog pandemije COVID-19, globalnih političkih previranja itd. stavili su pred EU nove izazove, a poglavito u područjima sigurnosti, migracija, upravljanja granicama itd. Pritom, najveći naglasak stavljen je na područja kohezije, otpornosti i ostale suvremene načine ostvarivanja gospodarskog rasta i konkurentnosti i obrane nacionalnih gospodarstava.

Ako se sagleda struktura financijske perspektive 2021. - 2027. godine, "ključne riječi" su kohezija, otpornost i vrijednosti, tj. prirodni resursi i okoliš, na koje otpada više od polovine predviđenih "osnovnih" proračunskih sredstava. Instrument NextGenerationEU određen je kao "prateći" instrument, koji će pomoći EU-u i njegovim članicama u suočavanju s postojećim izazovima, čemu će pridonijeti raspoloživi proračun od 806 milijardi eura za sedmogodišnje razdoblje. Pritom, karakter toga instrumenta oslikan je njegovom ključnom misijom, a to je ostvarenje zelene, digitalne i otporne Europe, što je u bliskoj vezi s osnovnim postavkama europskog proračuna te politikama i instrumentima kohezije. Planirana sredstva i realizirane pomoći i potpore zemljama članicama i njihovim građanima i poslovnim subjektima u ovim kriznim vremenima uvelike su bili motivirani željom EU-a za održavanjem jedinstva, smanjivanjem regionalnih razlika i u konačnici nastojanjima da proces europske integracije "održe na životu".

Je li se moglo bolje? Odgovor na to pitanje je višedimenzionalan i složen, a ponajprije ovisi o percepciji stanovništva i subjekata u pojedinim zemljama članicama te kvaliteti implementacije (do sada) definiranih mjera. Činjenica je da u Republici Hrvatskoj još uvijek imamo mnogo nedovršenog posla, npr. sanacija područja pogođenih potresima itd. Međutim, mjerama poduzetima od EU-a i nacionalnih vlada zasigurno bi trebali biti zadovoljniji dionici u manje razvijenim zemljama članicama EU-a, u koje spada i Republika Hrvatska, jer su pomoći iz EU-a, kao i kvalitetne i strukturirane nacionalne mjere, održale njihova gospodarstva više-manje na životu te pružile perspektivu budućeg razvoja.



Hrvatskoj javnosti je krajem travnja 2021. prezentiran ambiciozan Vladin Nacionalni plan oporavka i otpornosti - NPOO (2021. - 2026.), sukladan s planom EU-a. U međuvremenu dogodio se ukrajinski rat, pa se kriza manifestirala i u tom domaćem kontekstu. Gledajući retroaktivno, sad već gotovo dvije i pol posljednje godine, je li NPOO opravdao očekivanja, napose s ekonomskog, gospodarskog/poduzetničkog aspekta?

- Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) dio je Mehanizma za oporavak i otpornost, koji je jedan od ključnih instrumenata inicijative NextGenerationEU, a kojim je hrvatskom gospodarstvu osigurano 9,9 milijardi eura u svrhu postizanja "pametnog, održivog i uključivog rasta, uz povećanje broja radnih mjesta, produktivnosti i konkurentnosti gospodarstva, kao i jačanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije". Plan se sastoji od pet ključnih komponenti i jedne inicijative, koji ciljaju sve najvažnije segmente gospodarstva i društva.

Je li NPOO opravdao očekivanja? Mislim da je o tome još uvijek teško suditi, jer je većina inicijativa tek u začetku, te stoga nije moguće razmatrati njihove konkretne učinke. Ipak, od toga plana hrvatsko gospodarstvo ima velika očekivanja, poglavito u području ostvarivanja gospodarskog rasta, konkurentnosti i stvaranja novih radnih mjesta. Kao što uvijek imam običaj istaknuti u raspravama o EU fondovima te svim ostalim financijskim instrumentima i instrumentima pomoći, hrvatskom gospodarstvu i društvu na ovaj je način pružena velika prilika za unaprjeđenje gospodarskih i socijalnih performansi te ostvarenje konkurentnosti.

Laički rečeno, sredstva postoje, ali se ona neće iskoristiti sama od sebe. Svi segmenti društva i gospodarstva moraju identificirati vlastita prioritetna područja, te uložiti napore u kreiranje projekata i alociranje raspoloživih sredstava. Prema mojem mišljenju, "najveća ljepota i prednost" korištenja sredstava iz EU financijskih instrumenata jest činjenica da je tu na snazi potpuna transparentnost, te se kao jedina varijabla uspjeha ističe kvaliteta prijedloga i poslije njegove provedbe. Stoga, ako želimo napredak, oporavak i otpornost, trebali bismo početi još više zajednički djelovati u tom smjeru.



Uzimajući u obzir ekonomsko i gospodarsko stanje, poslovne i tržišne aktivnosti, koliko god je provođenje NPOO-a u praksi bilo efikasno, toliko su inflatorna kretanje i velika poskupljenja ograničavala brži oporavak i razvoj zemlje, premda je država držala pod kontrolom cijene energenata (struje, plina...). Vidimo da Vlada donosi novi jesenski paket pomoći, ali i paket novih poreznih zakona...?

- Kao što sam prethodno naveo, hrvatski građani su u posljednje dvije godine postigli "suživot" s posljedicama gospodarske krize i sveopćim porastom cijena. Pritom, prilagodbi su uvelike pomogle mjere provedene od hrvatske Vlade, koje su ograničile divljanje cijena i njihov nekontrolirani rast. Na taj je način spriječena propast velikog broja gospodarskih subjekata te omogućen kakav-takav "opstanak" građana i održavanja njihova životnog standarda. Također, tradicionalno, rezultati na kraju godine bit će determinirani i učincima turističke sezone, čija je uspješnost snažan vjetar u leđa hrvatskom gospodarstvu.

Međutim, prateći trendove u turizmu, razvidno je da se nalazimo na prekretnici. Naime, percepcija gostiju upućuje na to da pomalo gubimo na konkurentnosti, prvenstveno zbog podizanja cijena, nepovoljnog odnosa cijene i kvalitete itd. U segmentu turizma Republika Hrvatska mora jasno odrediti svoj budući smjer razvoja. Također, što se tiče ostvarenja gospodarskog rasta, kretanja stopa inflacije itd., iskustva prethodnih razdoblja upućuju na relativno točne prognoze i projekcije HNB-a i ostalih povezanih tijela. Stoga, u kontekstu najave novih šokova i inflatornih kretanja, smatram da se i dalje trebamo ravnati prema njihovim uputama, a što će, uz nastavak Vladinih reformi, pridonijeti oporavku te stvaranju temelja za budući rast i razvoj. S tim u vezi, pozdravljam i novu poreznu reformu predloženu od Vlade, kao i sve ostale mjere rasterećenja poduzetnika i građana s ciljem postizanja poticajnog poslovnog okruženja i unaprjeđenja životnog standarda građana.

Nakon svega, kakva bi bila poruka za kraj ovog intervjua, odnosno kakav bi bio Vaš završni komentar...?

- Za kraj, fokus priče, kao i u prethodnim razdobljima, ostaje na iskorištavanju raspoloživih sredstava iz EU fondova i ostalih financijskih instrumenata. Prema predstavljenom planu, postoje velika očekivanja od NPOO-a, kao i ostalih instrumenata financijske perspektive 2021. - 2026. godine. Imajući na umu teškoće i ograničenja u iskorištavanju raspoloživih EU sredstava, prioritet, između ostalog, ostaje na daljnjem razvoju apsorpcijskih kapaciteta za prihvat EU fondova. (D.J.)