Zagreb je proteklu nedjelju navečer ponovno odzvanjao zvucima tambure. Na jubilarnom, 10. koncertu Šokačke rapsodije u rasprodanoj dvorani Vatroslava Lisinskog publika je uživala u slavonskim, šokačkim pjesmama, ali i u međimurskim, dalmatinskim skladbama, te nezaboravnim rock-standardima.

Orkestar čine glazbenici iz Subotice, Srijemske Mitrovice, Županje, Osijeka, Đakova, Semeljaca, Požege, Slavonskog Broda, Vrbovca, Varaždina. Dokazali su da se na tom instrumentu mogu izvesti svi žanrovi, a ne samo predstaviti baština. Uz tamburicu se pjeva, pleše, zabavlja, ali i plače... Tamburica se katkad samo sluša s divljenjem, a njezin zvuk uvijek, nepogrešivo dira u srce.

- Tambura ne treba biti u svijesti ljudi samo glazbalo kojima se svira po svatovima po gostionama i tako dalje, nego da ima takve mogućnosti da može izvoditi i najsloženije koncertne stvari - istaknuo je za Hrvatsku televiziji, predsjednik Udruge Šokačka rapsodija, Martin Vuković.

Projekt "Šokačka rapsodija" pokrenut je 2006. godine u sklopu Društva "Šokadija - Zagreb", kada se prvi put na cjelovečernjem koncertu okupio tamburaški orkestar s više od sto glazbenika.

- To je najveći tamburaški orkestar koji uopće svira, sastavljen je od djevojaka, mladića, od ozbiljnih ljudi, od učenika, poljoprivrednika, od sveučilišnih profesora iz tridesetak mjesta Hrvatske - dodaje Vuković.

Koncerti Šokačke rapsodije uvijek su poseban doživljaj, stoga nije čudno što je jubilarni koncert u Dvorani Vatroslava Lisinskog bio rasprodan u samo nekoliko dana. Atmosfera je ponijela i već iskusne glazbenike, ali i srednjoškolce, koji svoj glazbeni put s tamburicom tek počinju.

- Ako pjevamo te naše slavonske pjesme, onda, kad cijeli orkestar pjeva i taj zvuk koji se stvori - to je doista poseban osjećaj. S druge strane, orkestralna tamburaška literatura je opet nekakva druga strana medalje koja također dosta emotivno djeluje - napominje dirigent Marko Sesar.

Jedna od izvođačica, Mihaela Suk, stigla je s otoka Brača, a u tamburaškoj glazbi je od malih nogu.

- Pola obitelji mi svira, tako da sam eto krenula tim putem, jako mi je drago što sam ovdje - kaže Mihaela za HRT.

Prva bisernica Šokačke rapsodije Slav Dražić dodao je kako nije rijetko da "bude tu i suza":

- I knedla u grlu i svega jer rijetko se ovakav orkestar viđa. Svi mi sviramo u nekim manjim orkestrima i bendovima, ali ovo je nešto posebno, taj zvuk kada 120, 130 tamburaša zasvira, morate se naježiti - zaključuje Slav.

Uz Amiru Medunjanin zasvirali su sevdah, uz Mirka Švendu Žigu međimurske narodne pjesme, a Dino Jelusić podsjetio je na legendarne rock-skladbe. "Šokačka rapsodija" u Dvorani Lisinski još jednom je pokazala što sve može moćan tamburaški orkestar.