Hrvatska će se danas u Al-Rayyanu treći put sudariti s Brazilom na Svjetskim prvenstvima. U prethodna dva navrata ostali smo praznih šaka, ali nijedna od tih utakmica nije imala težinu poput ove koja nas čeka.

Zanimljivo je to što smo u oba prethodna susreta s Brazilcima otvarali Svjetska prvenstva. Prvi put u Njemačkoj, 2006. godine, na berlinskom Olimpijskom stadionu. Na tom prvenstvu Brazil je imao zastrašujuću momčad. Kao i sada, uostalom, kao i uvijek slovili su te 2006. godine za apsolutno najveće favorite SP-a. Napad "carioca" bio je čudesan Kaka, Ronaldo, Adriano, Ronaldihno, Robinho, a ništa manje zvučna imena nisu bila ni u ostalim linijama. Na vratima je bio Dida, bekovi Cafu i Carlos Roberto, u sredini obrane Lucio i Juan, a u sredini veznog reda Emerson i Ze Roberto. Izgledali su nepobjedivo, a Hrvatska im je pružila snažan otpor. Zapravo, odlučio je trenutak nadahnuća Kake koji je u finišu prvog poluvremena postigao krasan pogodak koji je, pokazat će se kasnije, bio dovoljan za pobjedu. Unatoč porazu ta je utakmica bila ohrabrenje pred okršaje protiv Japana i Australije, ali u tim susretima Hrvatska nije pokazala klasu, pa je to prvenstvo bilo dosad jedino koje smo završili bez pobjede, a podrazumijeva se kako nismo prošli ni skupinu. Zanimljivo je kako smo i tada, kao i na ovom SP-u, bili razvrstani u skupinu F. Brazil ju je osvojio, ali kasnije nije naplatio taj nevjerojatni skup talenata koji je imao, jer ga je u četvrtfinalu zaustavila Francuska. Do novog susreta s "cariocama" prošlo je osam godina. Brazilci su 2014. godine bili domaćini World cupa i samim tim se očekivalo kako će nakon 12 godina vratiti boginju Niku u svoje vitrine. Nas je dopala opet utakmica otvaranja turnira protiv njih. Odmah smo osjetili kako je to biti u raljama domaćina koji ima takav ugled u nogometnom svijetu. Izgubili smo s 3:1, ali susret je imao uzbudljivu fabulu. Rano smo poveli, u 10. minuti, autogolom Marcela. Do poluvremena Neymar je izjednačio, a tih 1:1 stajalo je jako dugo i već je počelo mirisati na remi. Međutim, onda se u sve upetljao japanski sudac rođen u Brazilu Yuichi Nishimura. U 70. minuti jedan teatralni pad Freda u duelu s Lovrenom okarakterizirao je kao kazneni udarac koji je Neymar pretvorio u vodstvo, a u prvoj minuti sudačke nadoknade Oscar je potvrdio pobjedu Brazila. Bili smo s pravom bijesni, ali nije nam to pomoglo. Opet nismo prošli skupinu, jer smo nakon pobjede nad Kamerunom izgubili od Meksika. Brazil je, pak, došao do polufinala, gdje je doživio katastrofu neviđenih razmjera kad ga je pobijedila Njemačka s čak 7.1. Kasnije su potpuno demoralizirani Brazilci izgubili i od Nizozemske s 3:0 u susretu za treće mjesto. Karma je gadna stvar, ali nama je sve to bila slaba utjeha, jer da nije bilo te Nishimurine ekshibicije možda bismo uspjeli izboriti drugi krug.

Dakle, dosadašnja iskustva u susretima s Brazilom nisu nam bila baš bajna, ali možda je kucnuo trenutak za naplatu dugova. U našoj reprezentaciji ima nekoliko igrača koji se sjećaju te utakmice iz Sao Paola. Igrali su tada Lovren, Modrić, Kovačić i Perišić. Kod Brazilaca od te utakmice u Kataru sad su tu samo Neymar te Dani Alves, koji na ovom turniru ima sporednu ulogu. Hoće li nam treća biti sreća?