Višestambene i poslovne zgrade najveći su pojedinačni potrošači energije, a time i veliki zagađivač okoliša. Zbog dugog životnog vijeka zgrada njihov je utjecaj na okoliš u kojem živimo dug i stalan i ne može ga se zanemarivati. Građenje se prečesto vodi kao isključivo ekonomski proces, a zapravo je prije svega ekološki, socijalni i kulturni fenomen, koji treba zadovoljiti ljudske potrebe i želje. Ekonomski interesi često imaju puno veću moć od ekoloških interesa.

Potrošnja energije u zgradi ovisi kako o karakteristikama same zgrade (njezinog oblika i konstrukcijskih materijala), karakteristikama energetskih sustava u njoj (sustava grijanja, električnih uređaja i rasvjete, i drugo), ali i o klimatskim uvjetima podneblja na kojem se zgrada nalazi. Osnovni pojmovi za analizu potrošnje energije u zgradama su: toplinski gubici i dobici, koeficijent prolaska topline, stupanj-dan grijanja, stupanj korisnog djelovanja. Oni su ključni za određivanje energetske ili toplinske bilance zgrade. Uspješna primjena mjera energetske učinkovitosti u zgradarstvu temelji se na povećanju toplinske zaštite postojećih i novih zgrada; povećanju učinkovitosti sustava grijanja, hlađenja i ventilacije kao i povećanju učinkovitosti sustava rasvjete i energetskih trošila.