U prepunom kafiću Trica proteklog je tjedna službeno otvorena izložba slika Osječanke Ene Gilih. Riječ je o skupu radova nastalih od 2019. godine do danas, odnosno od završetka njezina školovanja na studiju Likovne kulture na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu. Njezina prva samostalna izložba u Osijeku uključuje široki spektar figurativnih modela poput portreta, ljudi, objekata, životinja i mrtve prirode, a ostat će otvorena sve do 9. lipnja.

- Htjela sam predstaviti svoj dosadašnji opus i dobiti poticaj za buduće stvaralaštvo. Kroz poznanstva i preko ljudi koji su dolazili u atelijer došla sam do kontakta Trice, na čemu sam im neizmjerno zahvalna. Mene oduvijek privlači figurativa, još otkako smo učili o starim majstorima na Akademiji, jednostavno sam se pronašla u njihovim motivima. Ne moraju oni nužno biti čovjek u mukama, već nešto prepoznatljivo, s čime se čovjek može poistovjetiti. Danas je sve otišlo u apstrakciju i modernost, ne vidimo često figurativu, tako da je izložba za ljubitelje one dobre stare klasične umjetnosti, koja otkriva moje unutarnje osjećaje i percepciju stvarnosti. Voljela bih ponovno izlagati, imam mnogo ideja, no ipak je potrebna podrška - ističe Gilih.

Posjetitelji imaju priliku vidjeti Enin diplomski rad "Corpus Anima", koji je realizirala pod mentorstvom Ines Matijević Cakić s AUKOS-a i Piotra Józefowicza s Akademije likovnih umjetnosti u Gdanjsku, koji joj je, kaže, bio pravi vjetar u leđa.

- Tijelo i duša čine živo biće. Pojam corpus u mom radu označava subjektivno fizičko i materijalno stanje, ono što je svima vidljivo i opipljivo, biološki sadržaj koji ocrtava prostor mog identiteta. Anima je moj identitet, duša i um, duh mog postojanja. Čovjek osjeća, uči i razmišlja kroz dušu; duša ne osjeća radost, bol, strah ili ljutnju jer nije sposobna "živjeti" i doživljavati neovisno o tijelu. Također, ova slika ne bi "živjela" dalje da nema ljudi koji ju gledaju, interpretiraju i proučavaju, ona bi bila samo još jedan objekt bez značenja i smisla. Umjetnost i slikarstvo su još jedan oblik komunikacije, pogotovo komunikacije onog nevidljivog, nutarnjeg. Prema tome, čovjek je duša tijelu ove slike jer ju održava živom - objašnjava Gilih.

Izložba također sadržava i seriju slika autopije, kultnog osječkog sajmišta automobila, s brojnim protagonistima u ulogama prodavača i kupaca dok održavaju svoj ciklički nedjeljni ritual. Ideju za seriju dobila je za posjeta s ocem.

- Moj tata obožava gledati starine i restaurirati ih, jednom me pitao da prošećem s njim po autopiji i pristala sam. Iskreno, nisam ništa očekivala, ali kada sam vidjela sve te ljude iz različitih klasa kako se pokušavaju cjenkati i dobiti što bolju ponudu, rodila se inspiracija. To ozračje koje vlada na autopiji i entuzijazam ljudi nudi toliko različitih motiva. Na nekim slikama se tako vide dva muškarca koja razglabaju o dubokim temama, a ispred njih je na prodaju hrđavo željezo. Na drugoj gospodin pronalazi vazu koja je baš po njegovu ukusu, a iza dvoje kopa po odjeći i traži novu odjevnu kombinaciju. Mnogima je draga i djevojka s krumpirima na kojoj se vidi da joj je dosta jer ju roditelji sigurno tjeraju da prodaje njihov uzgoj. Htjela sam uhvatiti tu utopiju, segmete jedne posebne svakodnevice i dati im više pozornosti, drugi život - onaj na platnu - naglašava Gilih. E. Lukić {embed_infobox_gray}258498{/embed_infobox_gray}