Novosti
HOĆE LI NAS ZIMA PRISILITI NA STEZANJE REMENA?

Hrvatski građani i dalje nemaju dovoljno razvijenu kulturu štednje
Objavljeno 19. rujna, 2022.
Pomoć države dugoročno nije dobra jer na taj se način ne mijenja ponašanje gospodarstvenika i građana

Dok europski vođi traže načine kako zaštititi građane i gospodarstvo od rasta cijena energenata, svaka članica EU-a na svoj se način pokušava pripremiti za zimu.



Prvo pandemija koronavirusa, a onda i ruska agresija na Ukrajinu poremetile su gospodarske aktivnosti u cijelom svijetu, a način života svagdje se mijenja.

Iznad mogućnosti


Mnoge države spas vide u štednji energije - gašenjem gradske rasvjete, smanjenjem temperature grijanja... U Hrvatskoj, prema najavama državnih čelnika, nestašice energenata ne bi trebalo biti, a i zbog Vladinih mjera, i uz pametnije gospodarenje, zima bi trebala biti podnošljiva. No građane zabrinjavaenorman rast cijena drugih proizvoda.

Svi ti podatci upućuju na to da budućnost i nije baš svijetla i da je važno pametno se koristiti resursima kojima raspolažemo. Bilo da je riječ o novcu, bilo o prirodnim dobrima. Pitanje je, međutim, koliko je u Hrvatskoj razvijena kultura štednje. Generacije rođene 60-ih i 70-ih te prethodnih godina prošlog stoljeća sjećaju se redukcija struje, par-nepar vožnje radi štednje benzina, skromnije ponude robe široke potrošnje. Današnje društvo je, pak, izrazito potrošačko i na potrošnji se zasniva rast gospodarstva te je mlađim generacijama teško shvatiti da treba štedjeti i da nečega nema kada znaju da im je "s nekoliko klikova" dostupno gotovo sve u svijetu.

Predrag Bejaković s Instituta za javne financije vodi jedan projekt Europske komisije o ublažavanju osobne prezaduženosti. On smatra da hrvatski građani nemaju baš razvijenu kulturu štednje jednostavno zato što smo i kao društvo i kao pojedinci naučili u velikoj mjeri trošiti iznad svojih mogućnosti.

"Nije bez razloga Hrvatska prilično zadužena zemlja s puno blokiranih građana. Postoji krivo vjerovanje da će vas neka ‘bogata tetka iz Australije‘ izvući, a neće. Također postoji vjerovanje da ćemo u neposrednoj budućnosti zarađivati više, što očito isto nećemo. Ljudi su, dakle, u najvećoj mjeri neracionalni, misle da će se nekako snaći, prelijevaju iz šupljeg u prazno, što dovodi do toga da velik broj građana Hrvatske ima ozbiljnih teškoća s očuvanjem svojih financija", objašnjava Bejaković.

Smatra da se ne može usporediti kvaliteta života iz doba bivše države i danas. "Stanovi i uređaji koje smo onda imali bili su puno skuplji. Sada su te stvari znatno jeftinije i zato nam se čini da su puno dostupnije. Jesu, ali sve to treba platiti i, što se ono kaže - nema besplatnog ručka. Na neki način moramo biti svjesni da moramo živjeti u okviru mogućega i da se pokrijemo onoliko koliko imamo. Mi to kao pojedinci i kao društvo nismo", tvrdi on. Smatra i da je velik problem što građani stalno očekuju od države neku pomoć, a i država na neki način daje jake takve signale. "Dakle, da će država pomoći blokirane, izdašna je i na razini subvencija, pomaže gubitašima... Kratkoročno to jest dobro, no dugoročno nije jer na taj se način ne mijenja gospodarska kultura, a ne mijenja se ni ponašanje gospodarstvenika i građana", upozorava Bejaković.

Male stvari


Uvjerenja je da hrvatski građani ne dolaze baš lagano do novca, no drži da se u zapadnoj Europi više štedi jer se taj novac zaradi puno teže. "Mi smo u velikoj mjeri, ne mislim pri tome ništa loše, ipak rentijersko društvo. Kod nas dosta ljudi živi od iznajmljivanja stanova i apartmana na moru. Znam da je to u Slavoniji puno slabije, ali ako ste do novca došli lako, ne ponašate se oprezno s njim. Nije bez razloga da djeca i najbogatijih u Americi rade. Posve je jasno da ćete, ako ste sami zaradili 500 kuna, prema njima imati znatno drukčiji odnos nego da su vam ih dali roditelji. Treba živjeti u okviru mogućeg", ističe Bejaković.

Naglašava kako nije sklon prognozirati do kada će ovakvo stanje potrajati. Nismo naučili da se sami brinemo o sebi, očekujemo stalnu pomoć države, a država nije ništa drugo nego mi svi u zajednici. U isto vrijeme ne volimo plaćati poreze, imamo veliko nepovjerenje u državu, a stalno tražimo njezinu podršku, objašnjava.

Psihologinja i sveučilišna profesorica u mirovini Mirjana Nazor smatra da mnogi danas ne znaju što to znači štedjeti jer im se to čini nepotrebnim. “Neki su, međutim, na to prisiljeni”, kaže ona, svrstavajući one koji ne štede u dvije kategorije. “Oni koji možda ne vide svrhu onoga što su nekada radili, a to je da se štedi na malim stvarima. Ako se kupuje neki veliki kućanski stroj, na tome nećemo puno uštedjeti, košta li on stotinu kuna više ili manje, međutim, o onim malim svakodnevnim stvarima valja vodili računa. Druga skupina ljudi ne vidi smisao u štednji. Pitanje je, ako čuvaš novac - zašto ga čuvaš, hoće li on propasti sutra u banci, ili će doći inflacija ili će ga netko ukrasti. Čini mi se da ljudi postaju nesigurni kada ulažu u nešto, misle da je bolje iskoristiti svaki dan i uživati koliko god se može”, kaže Nazor.

Tomislav Prusina
PAŽLJIVIJE PLANIRAJTE POTROŠNJU
Na upit kako štedjeti, što savjetovati građanima, Bejaković kaže da nema nekog jednostavnog rješenja i magičnog štapića da se može reći “evo, tako ću štedjeti”. “Prvo pravilo trebalo bi biti da planiramo potrošnju, da ne padnemo u nekakvu potrošačku groznicu. Da ubijem svu tugu u životu tako da odem u trgovinu i pokupujem robe. Mi svi, a ja prvi, imam previše robe koju neću za života iznijeti i slijedom toga trebam razmišljati treba li kupovati još. Razmišljati jednostavno da živimo skromnije i raditi na bilo kakvim dodatnim poslovima gdje možemo nešto zaraditi. Treba uvesti i neka druga pravila - da plaćate u gotovini, jer kada tako plaćate imate osjećaj plaćanja, svjesni ste tog troška. Kada plaćate karticom, onda mislite da ćete se već nekako snaći. Ne potpadajte pod euforiju da se koristite mogućnosti plaćanja u 20 rata jer su te male pojedinačne uplate obično skuplje. Kada plaćate gotovinom, imate neki popust, makar i mali. Trebalo bi planirati svoju potrošnju, napraviti nekakav kućni proračun prihoda i rashoda razmišljajući u kojem bi se segmentu moglo smanjiti rashode. Dosta stvari može se uštedjeti jednostavno, ne morate kupovati knjige, možete ih posuditi u knjižnici, razmišljati treba li u ovakvoj situaciji ići na duga putovanja ili na kraća i jeftinija, smanjiti izlaske”, savjetuje naš sugovornik, upozoravajući kako je velika potrošnja također oblik ovisnosti. “Uvijek smo mislili ‘nekako ću se snaći’ i do jučer smo se snalazili jer su kamate bile razmjerno niske i moglo se dobiti neki kredit, ali čini se da su ta vremena gotova i trebamo razmišljati drukčije”, zaključuje Bejaković.

Predrag Bejaković Institut za javne financije

RAZMETLJIVOST NE DONOSI SREĆU I ZADOVOLJSTVO

Ekonomist Predrag Bejaković naglašava da skandinavske zemlje prakticiraju drukčiji način odgoja, stvaraju kulturu štednje i kada imaju. “Tu treba gledati kulturološko-tranzicijski čimbenik. Bio sam stipendist u Danskoj i tamo je sramota razmetati se. Tamo ni najbogatiji ljudi ne voze najskuplje automobile i gotovo je sramotno pokazivati svoje bogatstvo, a kod nas su automobili i dalje statusni simbol, ako ne oni, onda mobiteli ili roba poznatih kreatora. Hrvatska na neki način ima pred sobom dug put da shvati kako veliki auti, veliki stanovi, roba poznatih kreatora ne donose sreću i zadovoljstvo”, kaže on. “Ako se bogata Njemačka sprema na štednju i skromniji život, naravno da bi onda siromašnija Hrvatska to trebala puno naglašenije raditi”, ističe.

Mirjana Nazor psihologinja

ODGAJANJE MLADIH U DUHU “NEKAKO ĆE SE TO VEĆ RIJEŠITI”

Psihologinja Mirjana Nazor smatra da mladi ljudi danas nisu naviknuli štedjeti određeni broj godina kako bi nešto stekli, nego uvijek misle da to treba biti odmah i sada. “Tu često uskaču roditelji različitim vrstama pomoći. Na taj način mi od malih nogu učimo djecu da se zapravo nema potrebe truditi i štedjeti, čekati mjesecima ili godinama, nego da se sve treba dobiti odmah kada poželimo. Već će se naći netko tko će priskočiti i pomoći. To je duh u kojemu mi odgajamo djecu i nije čudno da poslije, kada odrastu, računaju da će neka pomoć odnekuda doći i kako nema potrebe da puno razmišljaju o tome hoće li si moći priuštiti nešto za što možda trenutno nemaju pokriće. Misle da će se, ako trenutno nemaju novca, to već nekako riješiti. Nažalost, za neke se ne riješi nikako”, kaže ona.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana