Učionica
PSIHOLOŠKO SAVJETOVALIŠTE

Kako biti (ne)uspješan – nošenje s neuspjehom
Objavljeno 29. siječnja, 2022.

Uskoro počinje još jedno najstresnije razdoblje za svakog studenta, a riječ je o razdoblju polaganja ispita. Ono s čime se studenti često u to vrijeme suočavaju jest neostvarivanje željenih ishoda. Ipak, neuspjeh je vrlo uobičajeno iskustvo s kojim se susrećemo u svim životnim razdobljima, ali i na svim životnim područjima. Zamislimo samo jednogodišnjaka koji uči hodati; prvo hvata stolić kako bi se podigao, zatim pravi prvi korak, ali pada na stražnjicu jer ne uspijeva odmah prohodati. Upravo je neuspjeh taj koji potiče osobu, pa tako i tog jednogodišnjaka, na ponovni pokušaj ako želi ostvariti zacrtani cilj. Međutim, neuspjeh kod svakoga od nas izaziva određene reakcije koje smo formirali u ranom razdoblju svojeg života. Postoje osobe koje odustanu odmah nakon prvog neuspjelog pokušaja, netko se rasplače uslijed stresa s kojim je suočen, netko se počne osjećati bespomoćno te postane pasivan, dok su neki ljudi ustrajni sve dok ne ostvare zacrtan cilj unatoč potencijalnim preprekama. U kojem god da ste se stilu suočavanja prepoznali, ne brinite se, ovo je tekst za vas, a u njemu ćemo vas upoznati s nekim zdravijim strategijama nošenja s neuspjehom. No za početak ćemo pojasniti kako to neuspjeh utječe na nas.



Dovoljan je i jedan neuspjeh da bi došlo do psihološke povrede. Te povrede mogu biti narušeno samopouzdanje, ali osjećaj bespomoćnosti, stresa ili strahovi. Narušeno samopouzdanje možemo vidjeti na primjeru brucoša koji je pao prvi ispit. On može na neuspjeh reagirati donošenjem štetnih zaključaka o svojim sposobnostima kao što su misli: “Nesposoban/nesposobna sam”, “Ja sam takav idiot” ili sl., čak i kada to nije istina. Takve generalizacije sprječavaju da odredimo točan uzrok neuspjeha kako bismo ga u budućnosti izbjegli ili promijenili te time narušavaju samopouzdanje. Isto tako, doživljaj neuspjeha može rezultirati osjećajem bespomoćnosti, odnosno obeshrabruje brucoša za daljnje ulaganje napora jer je on uvjeren da što god napravio, njegova sudbina ponovnog pada neće se promijeniti – no to nije točno. Predaja takvim osjećajima pesimizma, bespomoćnosti i pasivnosti šteti postizanju uspjeha, ali i mentalnom zdravlju. Iako je neuspjeh sam po sebi neugodno iskustvo, strah od neuspjeha zna biti još više zastrašujući što rezultira osjećajem pritiska. Nažalost, ono što činimo kako bismo odagnali taj osjećaj pritiska jest fokusiranje na neke druge, ugodne nam aktivnosti poput gledanja serije ili ispijanja kave s prijateljima kako bismo smanjili taj osjećaj pritiska, ali time ustvari hendikepiramo sami sebe u postizanju zadanih ciljeva. Sada kada smo opisali negativne utjecaje neuspjeha, možemo se napokon pozabaviti poželjnijim strategijama nošenja s neuspjehom i liječenjem nastalih psiholoških povreda.

Prva strategija uključuje pronalazak potpore (od bliskih prijatelja, obitelji ili možda savjetovatelja). No sama emocionalna potpora može pogoršati situaciju ako potvrđuje našu pogrešnu percepciju vlastitih sposobnosti, mana ili potencijala, stoga ju je potrebno kombinirati s realističnom procjenom onoga što možemo dobiti ili naučiti iz iskustva kako bi ta strategija bila što učinkovitija. Neuspjeh u nama može probuditi osjećaj bespomoćnosti, kao da su događaji izvan naše kontrole. Stoga u tom slučaju pomaže strategija usmjeravanja na čimbenike koje možemo kontrolirati. Istraživanja su pokazala da usmjeravanje pažnje na kontrolabilne aspekte situacije može imati iznimno snažan pozitivan učinak na našu motiviranost. Primjerice, ono što možete napraviti u kontekstu ove strategije jest postaviti realne i detaljne ciljeve prilikom planiranja poput: “Jedan sat dnevno učit ću za kolokvij iz Statistike”. Tako je definiran cilj jasan, mjerljiv i, najbitnije, izvediv. Također, potrebno je sastaviti popis svih mogućih prepreka ili iskušenja s kojima biste se mogli susresti, kao i njihovih mogućih rješenja, kako biste bili što spremniji za njihovo svladavanje i postizanje željenog cilja.

Pronalaženjem izlika i poricanjem odgovornosti za neuspjeh sami sebi onemogućavamo usvajanje korisnih pouka iz tog iskustva. Umjesto toga, potrebno je preuzeti odgovornost te prihvatiti strah, a to možemo ostvariti na različite načine. Razgovor s ljudima koji nam pružaju potporu jedna je od mogućnosti, pisanje o svojim strahovima u dnevnik ili pak korištenje humora. Iako nije prikladan za svaki neuspjeh, istraživanja su pokazala da je humor učinkovit način ublažavanja neugode i srama vezanih uz neuspjeh. Preusmjeravanje pozornosti s pritiska koji osjećamo zbog straha od izvedbe još je jedna korisna strategija. Na primjer, kod zadataka koje rješavamo automatski, zviždanje zahtijeva dovoljno pozornosti da sprječava moguće preplavljivanje strahom uslijed provedbe zadatka. S druge strane, kod zadataka koji nisu automatski, kao što je rješavanje ispita, možemo iskoristiti razmišljanje naglas (ali vrlo tiho) čime ometamo dio mozga koji se želi usredotočiti na zabrinutost.

Zaključno, ublažavanje psiholoških posljedica te korištenje opisanih strategija može pridonijeti osjećaju olakšanja, odnosno umanjiti pritisak, poboljšati organiziranost i pripremu za iduće izvedbe, ali i pomoći ustrajnosti u ostvarivanju svojih ciljeva.

Helena LISAC i Ana VUGRINEC
Možda ste propustili...