Magazin
RAZGOVOR: IVAN BALABANIĆ

Oporba pokušava kritizirati vladajuće, ali to je sve samo obični performans
Objavljeno 23. listopada, 2021.
PROF. DR. SC. IVAN BALABANIĆ, FAKULTET HRVATSKIH STUDIJA

Hrvatska društveno-politička scena postaje sve uzbudljivija. Sa svime što se zbiva posljednjih mjeseci, uzimajući u obzir širi kontekst (pandemija, energetska kriza, spora obnova od potresa, sporo cijepljenje...), kakva je općenito retorika na hrvatskoj političkoj sceni, žešća ili blaža nego prije korone - pitali smo dr. sc. Ivana Balabanića, izvanrednog profesora na Odsjeku sociologije Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu?



SVJETONAZOR I EMOCIJE


- Društvena kriza izazvana koronavirusom utjecala je na sve aspekte društvenog života te je u potpunosti promijenila našu ustaljenju političku svakodnevicu. Politička komunikacija u Hrvatskoj, unatrag 20 do 30 godina, uglavnom se temeljila na kompromisu među političkim akterima oko tema koje su postavljene kao a priori pozitivne za Hrvatsku, poput članstva i položaja Hrvatske u Europskoj uniji te sukobima koji su izazivale emocionalne reakcije građana - a uglavnom su vezane uz bližu ili daljnju prošlost hrvatskog društva. Naša "stalna" tema o ustašama, partizanima i Jugoslaviji, tijekom današnje zdravstvene i ekonomske krize morala je ustuknuti pred temama koje su vezane uz kvalitetu života naših građana. Može se reći da imamo tematski zaokret u odnosu na našu uobičajenu političku komunikaciju koja je na političkoj sceni u različitim varijacijama već 30-ak godina, pa se možemo nadati kako ćemo i nakon pandemije više biti usmjereni budućnosti hrvatskog društva, a manje prema prošlosti. Također, danas se nalazimo u situaciji svojevrsnog jednostranačja u kojem Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) nema ozbiljnijeg protivnika u političkoj areni, što nije dobro i smanjuje kvalitetu političke rasprave. Dobili smo i niz novih, medijski zanimljivih političkih aktera, poput novih zastupnika Mosta, zastupnika Domovinskog pokreta, ili platforme Možemo!.

Oporba danas nema prepoznatljivog lidera, nego nastupa preko retorički vještih pojedinaca koji promoviraju istovremeno i sebe i političku opciju kojoj pripadaju. Takvi pojedinci čine sve da privuku što veću medijsku pozornost i dijeljenje preko društvenih mreža, a vladajući HDZ čini sve kako bi situaciju prikazao "normalnom". Rekao bih da se današnja politička komunikacija na nacionalnoj razini može definirati kroz karizmatične i retorički vješte nastupe pojedinaca iz oporbe, koji svojim nastupima žele zadiviti građane i predstavnike HDZ-a koji svim silama žele uvjeriti građane kako se ništa posebno ne događa i kako je sve pod kontrolom. Toj živopisnoj sceni treba pridodati i predsjednika Milanovića koji kroz jedan, gotovo pa trumpovski stil komunikacije svako malo izazove potres na političkoj sceni. Općenito govoreći, može se reći mnogo buke od raznih političkih aktera, ali bez značajnijeg učinka na životnu svakodnevicu građana.

Koliko je inače za društvo u cjelini, uz političku retoriku važna i politička pismenost, napose danas, kad je sve, pa i politika, sastavni dio globalno umreženog digitalnog doba, kad dominiraju društvene mreže i kroz njih ovodobno "društvo spektakla"? Kako se politička pismenost/nepismenost odražava na širu sliku demokracije, društvenu svijest...?

- Teško je reći što je to politička pismenost i kako je postići. Možemo raditi na tome, ali biračke preferencije ovise o nizu faktora, najčešće prevladaju emocije povezane sa svjetonazorom pojedinca. Građani od najranije dobi trebaju učiti o političkim institucijama, društvu u kojem žive, o ljudskim pravima, ali i osobnoj odgovornosti za vlastita postupanja, ili nepostupanja. Pitanje je u kojoj mjeri takvo obrazovanje utječe na racionalni izbor neke političke opcije, a koliki je utjecaj obitelji, drugih institucija, civilnog društva. Političke preferencije tijesno su povezane sa svjetonazorom, a svjetonazor se uglavnom kod odraslih osoba obično ne mijenja. Najbolje što možemo učiniti jest obrazovati građane kako bi postali politički pismeni, ali ta pismenost ne jamči kako građani neće birati na temelju svojeg svjetonazora i emocija, čak ponekad suprotno zdravom razumu.

Društvene mreže, naravno, značajno utječu na političku komunikaciju. S jedne strane sami građani usijavaju političku scenu svojim komentarima i objavama koje, htjeli mi to ili ne, u većoj ili manjoj mjeri definiraju politički kontekst i agendu tema o kojima će se raspravljati. S druge strane, čini se kako političari svoje nastupe prilagođavaju društvenim mrežama na kojima se prakticira izravnija i kolokvijalna komunikacija. Političari i u svojim nastupima u Saboru teže da u nekoliko minuta izreknu što više bombastičnih izjava, a koje će se kasnije proširiti društvenim mrežama. Naravno da to nije dobro, jer onda i sam Sabor nije središnje mjesto kvalitetne političke rasprave, nego postaje svojevrsna pozornica za promociju pojedinaca.

NEDOSTATAK HRABROSTI


Vratimo se malo na oporbu. Može li se neprestanim populističkim i demagoškim floskulama i neprestanim napadima na Vladu i Plenkovića graditi vjerodostojan oporbeni kredibilitet (bez obzira na to o kome se radi, SDP-u, Mostu, DP-u, Suverenistima...), kroz retoričku komunikaciju koja je više bombastično formativna, a manje konstruktivno sadržajna? Vidjeli smo da se nedavno dogodio i jedan presedan - oporba je, gotovo u revolucionarnom zanosu, zauzela govornicu i prekinula zasjedanje Sabora...

- Ne bih rekao da je retorika oporbe demagoška, a da retorika stranke na vlasti nije. Čini se kako ni oporba ni vladajući HDZ nemaju jasnu i čvrstu viziju bolje Hrvatske i popratnu politiku, nego se djelovanje i jedinih i drugih uglavnom temelji na demagogiji. Općenito se može reći kako u hrvatskoj politici nedostaje hrabrosti kakvu pokazuju političari u primjerice Mađarskoj ili Poljskoj, i koja te države svrstava na političku i ekonomsku kartu Europe. Nema razloga da Hrvatska, sukladno svojoj povijesti, prevladavajućem svjetonazoru i kulturi, ne zauzima vlastite stavove koji se ne moraju slagati sa svime što Bruxelles očekuje. Činjenica je da se države sa stavom poštuju. Hrvatska, nažalost, nije u krugu država sa stavom. Oporba uobičajeno pokušava kritizirati vladajuće, ali to je sve, čini se, obični performans. Hrvatska vapi za izvornom suverenom politikom koja će jasno pozicionirati Hrvatsku na karti Europe.

Uzimajući sve u obzir, kakva je percepcija stvarnosti u RH zadnjih tjedana i mjeseci? Može li se zaključiti da javnost, bar ona slabe političke pismenosti, pod presingom svakodnevnih problema lako podliježe utjecaju populističkih floskula kakve slušamo svakog dana, a koje pojedini, lijevi i desni mediji, obilato forsiraju?

- Pitanje je što je zapravo više populistička komunikacija. Došli smo u situaciju u kojoj se svakoj misli različitoj od lijevih, sekularističkih i globalističkih anacionalnih strujanja, lijepi etiketa nazadnjaštva i desnog populizma, bez obzira na to koliko su njihova razmišljanja racionalno obrazložena.

To je gotovo pa totalitarizam na djelu. Populizam je svojevrsna mekana ideologija čija je srž u podijeli društva na dvije suprotstavljene skupine - vladajuću iskvarenu elitu te pošten i pomalo naivan narod. Takvih politika je u Hrvatskoj vrlo malo. Pod pritiskom današnje društvene krize javna se komunikacija očito zaoštrava, ali ne smatram da nam prijeti opasnost od radikalnih populističkih pokreta.

Veću opasnost vidim u trenutačnoj situaciji u kojoj Hrvatska nema jasnu političku viziju svoje budućnosti prilagođenu svojoj povijesti, kulturi, geopolitičkom položaju i prevladavajućim društvenim vrijednostima. Hrvatska može, i treba, jasno artikulirati svoju političku ideju i smjer unutar Europske unije, a onda će i politički sadržaj s popratnom komunikacijom biti daleko dublji od današnje plitke demagogije koju svakodnevno slušamo. (D.J.)
Pod pritiskom današnje društvene krize javna se komunikacija očito zaoštrava, ali ne smatram da nam prijeti opasnost od radikalnih populističkih pokreta...

Pitanje je u kojoj mjeri obrazovanje utječe na racionalni izbor neke političke opcije, a koliki je utjecaj obitelji, drugih institucija, civilnog društva...

Političari i u svojim nastupima u Saboru teže da u nekoliko minuta izreknu što više bombastičnih izjava, a koje će se kasnije proširiti društvenim mrežama...

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana