Magazin
DAVOR GJENERO, POLITIČKI ANALITIČAR S KRKA

Personalističke stranke ne uspijevaju u hrvatskoj parlamentarnoj areni
Objavljeno 31. srpnja, 2021.

Na hrvatskoj političkoj sceni, uz dvije dominantne stranke HDZ i SDP unatrag trideset godina od uspostave nezavisne i samostalne Republike Hrvatske, uspon i pad tzv. trećih političkih opcija uobičajena je pojava koja pokazuje zrelost demokratskog društva iako nijedna od dosadašnjih opcija nije bitnije uspjevala narušiti duopol dvije najjače stranke i preuzeti primat u politici. Većina tih trećih opcija bilo je kratkog vijeka trajanja (ORaH, Laburisti, Živi zid i dr.), s puno ambicija na početku, a onda naglog nestanka iz političke arene. No neke tzv. treće opcije i dalje na nacionalnoj sceni uspjevaju opstati kao više ili manje stabilne stranke (Most, recimo), do je na lokalnoj razini stanje daleko bolje pa je nakon posljednjih izbora platforma Možemo! osvojila vlast u Zagrebu, a Centar u Splitu. O svemu tome za ovotjedni Magazin razgovaramo s Davorom Gjenerom, političkim analitičarem s Krka.



MOŽEMO! ISPRED SDP-a


Na hrvatskoj političkoj sceni tzv. treće opcije na nacionalnoj razini uglavnom kratko traju ili, ako traju duže, onda tavore u nekim skučenim ideološkim i populističkim okvirima. Kako to objašnjavate?

- Hrvatska stranačka arena nije nelogično strukturirana i ona u velikoj mjeri naliči na političke arene u konsolidiranim europskim demokracijama. Na strukturu parlamentarne arene uvijek dugoročno utječe dugotrajna primjena izbornoga zakona i jednakog izbornog modela. Veliku Britaniju ili Sjedinjene Države, obilježava dvostranačje, koje je produkt dugotrajne primjene modela relativne većine, onog koji nazivaju i "first past the post". Veći dio kontinentalne Europe koristi se nekim oblikom razmjernog sustava, pa je tako višestranačje obilježje europskih parlamentarnih arena.Hrvatska je u specifičnoj situaciji, kad je riječ o izbornome zakonodavstvu. Naime, hrvatski izborni model je razmjeran, ali činjenica da državu dijeli u 10 izbornih jedinica, iz kojih se bira relativno mali broj zastupnika, po 14, dovodi do prilično velike devijacije u pretvaranju glasova u mandate, tako da hrvatski izborni model do neke mjere daje rezultate kao da primjenjujemo neki oblik većinskog sustava. S druge strane, ovaj model ne zabranjuje predizborna koaliranja, koja dio političke teorije smatra devijacijom u izbornom sustavu. Naime, moguće je ući u parlamentarnu arenu, a ne platiti cijenu za taj ulazak, dakle ne osvojiti 5 % glasova na nacionalnoj razini. To što stranke, koje nisu sposobne platiti cijenu sudjelovanja u parlamentarnom životu svejedno ostvaruju parlamentarnu zastupljenost dovodi do još jedne devijacije i iznevjerivanja glasova birača. Stranke koje same ne mogu prijeći prag uvijek su svjesne da je njihov temeljni interes da se aktualni saziv parlamenta što dulje održi, dakle one ne mogu kontrolirati vladu u pravom smislu riječi, jer si ne mogu dopustiti rušenje vlade, koje uvijek može voditi prema novim parlamentarnim izborima.

Kakva bi zapravo trebala biti neka treća politička opcija u Hrvatskoj...?

- U uvjetima u kojima su dvije ključne stranke stranka lijevog i desnog centra, demokršćanska i socijaldemokratska, treća bi opcija po prirodi stvari trebala biti neka posve centristička, na primjer liberalna, koja može politički surađivati i s jednom i s drugom "nosivom" strankom. Neko vrijeme, prije nego što je primjenjivan današnji izborni sustav, tu je ulogu igrao HSLS, (iako valja reći da tada parlamentarna arena nije bila bipolarna, nego da je na djelu bio sustav jedne dominantne političke stranke), nakon toga je to bila uloga druge tada snažne liberalno-demokratske stranke, HNS-a, koji je samostalno nastupao na izborima, a pozicija HNS-a bila je ojačana suradnjom s regionalnom liberalnom strankom, IDS-om, tada centrističkom, demokršćanskim HSS-om i s odvojenom frakcijom HSLS-a, najprije LS-om, a onda Librom.Izborni sustav omogućava liberalnim političkim opcijama da nastupaju kao regionalne inicijative. Tako su na prošlim izborima osim saveza IDS-a i PGS-a nastupili i Reformisti, Pametno u savezu s Dalijom Orešković i Fokusom, a HSLS je svoje mandate osigurao u savezu s HDZ-om. Nažalost, izostaje politička akcija povezivanja liberalno-demokratskih opcija, dio njih surađuje s Vladom, dio je u opoziciji, ali sa sve vidljivijim odmakom od aktualnog predsjednika, koji je izabran kao SDP-ov kandidat, a sada i sve više prema SDP-u i njegovom potkapacitiranom vodstvu.U jednom se razdoblju kao o lideru treće opcije govorilo o Orahu, koji je u to vrijeme bio parlamentarna stranka jer se dio stranke odvojio od SDP-a. Stranke koje nastanu kao frakcije postojeće političke opcije koja slabi rijetko dugotrajno opstaju u parlamentarnoj areni i teško je očekivati da obavljaju ključnu političku ulogu.Laburisti su samostalno izborili svoje parlamentarne mandate, ali su bili stranka pokretanja prije svega zahvaljujući golemom radu i inovativnosti svog tadašnjeg predsjednika, a kad se Dragutin Lesar džentlmenski povukao iz politike nakon prvog poraza, stranka je izgubila motor i dramatično oslabjela. Ipak, Laburisti su po profilu bili lijevo od SDP-a i nisu bili treća opcija u pravom smislu riječi.Most je stranka koja je nastala povezivanjem lokalnih inicijativa uglavnom u dalmatinskim malim gradovima, kao "catch all" stranka, ali je tijekom prvog mandata uspostavila profil organizacije čvrsto povezane s Katoličkom Crkvom i katoličkim laičkim organizacijama, čime se smjestila u političkoj areni desno od HDZ-a, koji je sve više centristička stranka, i time je zapravo izgubila potencijal da bude ta treća opcija.Kao i Laburisti i Most, i Možemo! ima važnu političku odliku - od svog početka samostalno nastupa na izborima i nije ničiji "derivat". Međutim, oni kao stranka koja zagovara vrijednosti ekologizma, civilnog društva i participativne demokracije, postupno zauzimaju onu nišu koju je u proteklih dvadesetak godina kontrolirao SDP. Kombinacija klasične krize socijaldemokracije u Europi i izrazito lošeg vođenja stranke, koje počinje s mandatom Zorana Milanovića na njezinu čelu, snažno je marginalizirala SDP u parlamentarnoj areni, a Možemo! sve jasnije preuzima poziciju ne treće opcije, nego druge strane parlamentarne arene.

DOMOVINSKI POKRET JE OUT


S tzv. trećim opcijama u svezi, bar nekima od njih, jedan žustri komentar s jednog portala bio je da politika nije za amatere zastarjelih ideoloških stavova i nejasnih i neprofiliranih programa, ali ni za one umjetno medijski isforsirane i potkapacitirane za obnašanje vlasti (aludira se na Možemo!). Vaš komentar?

- Mislim da je malo rano za oštro kritiziranje administracije platforme Možemo! u Zagrebu. Kapaciteti su im ograničeni, ali takvi su i svim drugim strankama. Nitko u Zagrebu nije bio spreman u sustav ući s tisuću pripremljenih ljudi koji bi odmah nakon primopredaje vlasti počeli posve kontrolirati i gradsku upravu i gradska poduzeća. Možemo! je do sada vukao dobre personalne poteze, ostavljaju dojam pragmatičnosti i nisu obilježeni ideološkom isključivošću. Izgleda da su im komunikacijske strategije loše, izgleda da nemaju jasan plan kako osnažiti profesionalce, koji u svakoj upravnoj strukturi postoje, da je još uvijek dosta neizvjesnosti među takvim ljudima u gradskom sustavu. Međutim, predbacivati im to mjesec i nešto nakon preuzimanja vlasti bilo bi pretjerano.Možemo! nije treća opcija, jer postupno postaje drugom, a Domovinski pokret to nikad i nije mogao biti. Miroslav Škoro je u predsjedničke izbore ušao kao kandidat koji bi se mogao profilirati u predstavnika treće opcije, ali je već u tijeku kampanje skliznuo u populizam i radikalizam. Domovinski pokret je od osnutka stranka koja se profilira kao i ostale stranke u zemljama članicama EU-a, koje zauzimaju poziciju izvan ustavnoga luka, zagovaraju model iliberalne demokracije, opstruiraju europska zajednička načela i ostvaruju dobiti za svoje financijere iz Putinova autoritarnog režima.

Na hrvatskoj političkoj sceni trenutačno je aktualna ostavka Miroslava Škore na sve funkcije u stranci Domovinski pokret. Što se iz Škorine ostavke može zaključiti? Znači li to da se DP-u crno piše kao i nekad Orahu, Živom zidu, Laburistima...? Zašto je zapravo DP u problemima? Može li Penava biti Škorin nasljednik...?

- Očito je da je Škoro već neko vrijeme gubio kontrolu nad strankom, kojoj je na početku poklonio i vlastito ime, pa se onda od njegova imena u stranci odustalo. Personalističke stranke ne uspijevaju u parlamentarnoj areni, a ako prežive razlaz s ocem utemeljiteljem, često završavaju na suprotnoj strani političke arene u odnosu na mjesto na kojemu ih je utemeljitelj htio smjestiti. Pogledajmo, na primjer, poziciju stranke SMC u Sloveniji, koja se još nedavno zvala Stranka Mire Cerara, a kad je postala Strankom modernog centra, brzo se razišla s osnivačem i iz liberalno-demokratskog centra prešla u desno političko polje.Domovinski pokret pod utjecajem stvarnih kreatora njegovih politika sve jasnije postaje ono zbog čega je i utemeljen - Отечественное движение. Za lepenovski, salvinijevski ili hoferovski profil političke organizacije Penava je vjerojatno daleko primjereniji lider od Škore. Odabir takva lidersta i takva profila, naravno, znači marginalizaciju te političke opcije, ali ona je na djelu od postizborne noći, tijekom cijelog razdoblja u kojemu je Domovinski pokret pao sa 16, na sada deset, a vjerojatno uskoro i manje od osam zastupnika.

BUDUĆNOST HDZ-a


Nešto je bolje stanje s tzv. trećim opcijama i nezavisnim opcijama na lokalnoj razini, premda vidimo da se problemi i tu gomilaju (stanje u Splitu, primjerice). Vaš komentar?

- Centar ima potencijal biti dijelom treće opcije u parlamentarnoj areni jer je tipična liberalno-demokratska centristička opcija. Liberalni centar u Hrvatskoj trenutno nema šansi postati jedinstvenom strankom, ali postoje pretpostavke za koaliciju regionalnih inicijativa. Centar se etablirao u Splitu, Fokus raste u Zagrebačkoj županiji, Matija Posavec dominira u Međimurju, Radimir Čačić je izgubio regionalne izbore, ali je još uvijek politički faktor u varaždinskoj regiji, Dario Hrebak je snažan u Bjelovaru, a sada i u županiji. IDS je u krizi, ali je još uvijek dominantna stranka u Istri, njihovi partneri iz PGS-a profilirana su liberalna opcija u svojoj županiji, u kojoj se pojavljuju i druge liberalne opcije.

Kad se u obzir uzme šira slika stanja u društvu, jesu li i zašto velike tradicionalne stranke (HDZ, SDP - bez obzira na njihove sadašnje probleme) i dalje, nakon 30 godina od uspostave samostalne i neovisne RH, dugoročno u prednosti pred pojavama tzv. trećih opcija kao što su sada Domovinski pokret, Suverenisti, krajnje desni i krajnje lijevi, ali i pred Mostom, iako je Možemo! sada na vlasti u Zagrebu, uz nezavisne opcije u Splitu i drugdje, koje su ipak lokalne priče...?

- Razdoblje koje je pred nama bitno će utjecati na profiliranje političke arene. HDZ za sada ima vrlo komotnu poziciju, ali njegova budućnost u velikoj mjeri ovisi o tome koliko će uspješna biti vlada Andreja Plenkovića u iduće tri godine, u razdoblju bez izbora, u kojemu će ta stranka imati minimalnu, ali stabilnu političku većinu, a jedina će joj smetnja biti neuravnoteženo ponašanje osobe na mjestu predsjednika Republike. Međutim, ne pokaže li se Vlada reformski uspješnom, tranzicija nakon odlaska Plenkovića s čela izvršne vlasti mogla bi biti vrlo riskantna za ovu stranku, pa i za njezinu vodeću ulogu u parlamentarnoj areni. HDZ-ova mirna budućnost ovisi o uspjehu Plenkovićeve administracije. SDP se već na ovim izborima pokazao kao stranka koja ne može za sebe tvrditi da igra ulogu druge stranke u parlamentarnoj areni jer više nema potencijala nacionalne stranke u pravom smislu riječi. U velikim dijelovima Hrvatske, u cijelim županijama, pa tako i u Osječko-baranjskoj, ta stranka ne utječe na političke procese na lokalnoj i regionalnoj razini.

To kako će za tri godine izgledati lijeva strana političke arene ovisi o tome kako će uspješna biti platforma Možemo! u upravljanju Zagrebom. U Austriji su se Zeleni nametnuli kao ključni vladin partner, prije svega zahvaljujući uspješnom upravljanju u Beču, iako u ostalim dijelovima Austrije nisu imali snažnu mrežu potpore. Slično bi moglo biti i s Možemo! pretvore li Zagreb u svoju političku utvrdu, a to mogu samo uspješnim obnašanjem vlasti i vođenjem dobrih javnih politika.



Darko Jerković
Škoro je u predsjedničke izbore ušao kao kandidat koji bi se mogao profilirati u predstavnika treće opcije, ali je već u tijeku kampanje skliznuo u populizam i radikalizam...

To što stranke, koje nisu sposobne platiti cijenu sudjelovanja u parlamentarnom životu svejedno ostvaruju parlamentarnu zastupljenost dovodi do još jedne devijacije i iznevjerivanja glasova birača...

HDZ za sada ima vrlo komotnu poziciju, ali njegova budućnost u velikoj mjeri ovisi o tome koliko će uspješna biti vlada Andreja Plenkovića u iduće tri godine, u razdoblju bez izbora...

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana