Osijek
UMIROVLJENA UČITELJICA GORDANA LJUBOJEVIĆ (83): MOJ JE STAN POPUT ATELJEA

Uvijek sam ljubav za umjetnost željela prenijeti i na svoje učenike
Objavljeno 22. srpnja, 2021.
Jedan od mojih učenika bio je i Mario Mlinarić, kojega danas rado gledam na TV-u

Stan umirovljene učiteljice Gordane Ljubojević nalik je kabinetu likovne umjetnosti, jer posvuda su kistovi, flomasteri, različiti materijali za izradu, gotovo kao da je netko poharao umjetničku hobi prodavaonicu. No, osim materijala za različitu vrstu likovnog izražavanja, gotova djela krase svaki djelić stana, i to od uokvirenih batika i pastela na zidovima, do glinenih figurica, origamija te oslikanih jastuka, poput nekog čarobnog carstva za, primjerice, jedno dijete koje obožava crtati. Sve ovo nas i nije iznenadilo, jer znali smo da idemo na ugodan razgovor sa ženom koja je 34 godine bila nastavnica u osječkoj Osnovnoj školi "Dobriša Cesarić", a posljednje je tri godine pred umirovljenje isključivo predavala likovni starijim razredima. S velikim ponosom priča kako je jedan od njezinih učenika bio i poznati hrvatski kondicijski trener Mario Mlinarić, kojega rado gleda na televiziji u njegovim pokušajima da ljudima pomogne u skidanju kilograma.


Gordana je u Osijek stigla još 60-ih godina prošloga stoljeća, i to iz Borova, a sve kako bi završila Učiteljsku školu. Koliko je bila predana svom zanimanju govori i činjenica da je od 1975. do 1985. bila predsjednica Općinskog saveza pionira, a potom je bila iznimno aktivna i u Društvu Naša djeca te Zajednici tehničke kulture, pa nam pokazuje i fotografije sa osječkim gradonačelnikom Ivicom Feketeom, ali i sa Zlatkom Kramarićem. Danas Gordana živi sama, jer su kći i unuci u Zagrebu, pa najveći dio svog vremena provodi izrađujući različite rukotvorine.

- Istina je da ne mogu više obavljati sve kućanske poslove, pa mi za to dođu gerontodomaćice udruge Spiritus. To mi mnogo znači, jer mi odu po lijekove, ili u trgovini u onim danima kada ja ne mogu. Uistinu će mi biti teško kada u rujnu ostanem bez ove pomoći, jer njihov projekt završava. Posljednjih me mjeseci muči artritis u zglobovima, pa imam poteškoća s rukama, ali još uvijek kada god mogu nešto slikam ili izrađujem, pa je moj stan poput ateljea. Najviše sam zaljubljena u batik, što je zapravo tehnika oslikavanja na tkanini koja se potom prelijeva voskom i onda se taj vosak skida. Imam prijateljicu koja je imala salon zavjesa, pa sašije sve što ja zamislim, poput jastučnica i slično, a onda ja to oslikam. Izrađujem i košarice, ali i predmete od gline. Mislim da je bitno u duši ostati dijete i veseliti se kreativnosti i tome da još nešto možete napraviti. Većinu stvari poslije darivam, jer je to nešto što nigdje ne možete kupiti. Umjetničko izražavanje zasigurno je jedan od najljepših načina za kraćenje vremena, a posebno se mogao primijeniti sada, u koroni, kada nismo nigdje mogli izlaziti. Upravo sam ljubav za umjetnost i kreativno izražavanje uvijek željela prenijeti i na svoje učenike, i nadam se da sam u tome i uspjela - zaključuje ova inspirativna 82-godišnja umirovljenica.

Nefreteta Z. Eberhard

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

KUPCI PROSVJEDUJU

Dezinfekcija ruku je obvezna, a što s kolicima za kupce?

2

ESKALIRALI PROBLEMI S PARKIRANJEM U GČ TVRĐA

Vijenac oaza besplatnog parkiranja, stanari očajni

3

BEZ OTKAZIVANJA

Zakupci ne izlaze iz lokala