TvObzor
GLAZBENI VREMEPLOV: GLENN BRANCA

Od punk-klubova do simfonijskih dvorana
Objavljeno 16. srpnja, 2021.

Izraz “punk-skladatelj” možda zvuči čudno, no neizbježan je prilikom kratkog pregleda povijesti klasične glazbe. Skladatelji poput Georgea Gershwina koristili su se jazzom ne bi li u svojim skladbama postigli suvremeni ugođaj, a ako se vratimo u prošlost do najranijeg datuma postojanja skladatelja, vidjet ćemo da je “prizemna” narodna glazba običnoga puka i tada bila osnovni izvor materijala za posvajanje i preradu. U svom usponu od punk-klubova do simfonijskih dvorana, Glenn Branca unio ke estetiku rocka u koncertnu glazbu, kao i klasičarsku tehniku u gitarski noise zvuk, čime je umnogome pripomogao dokidanju neprirodnih pregrada koje odvajaju popularnu glazbu od umjetničke. Bio je avangardni gitarist koji je svoj rad usmjerio izvan svih prevladavajućih struja, čak i izvan same glazbe u ikakvim okvirima.



Rođen 1948., Branca je bio pripadnik prve generacije odgojene na rocku. Kao tinejdžer u Harrisburgu u Pennsylvaniji, odbacio je naukovanje klasične gitare i odlučio se za svirku u rock-bendovima, a iskustva sa studija glume pružila su mu uvid u eksperimentalni teatar, što mu je omogućilo da upozna nove oblike uvođenja glazbe u scenske predstave. U to vrijeme zaposlio se u prodavaonici ploča, gdje je, pak, bio izložen raznolikim zvukovima, pa, u podjednakoj mjeri nadahnut Roxy Musicom, Gustavom Mahlerom i novim skladateljima poput Philipa Glassa, nije pravio nikakvu razliku između masovne i elitne glazbe.

- Što se mene tiče, ono što su napravili The Who jednako je važno kao ono što je napravio Penderecki. Također, Penderecki mi nije bio ništa kompliciraniji od The Beatlesa. Jednostavno mi se dopadala ta glazba - tvrdio je Branca.

Branca je 1975. formirao eksperimentalnu družinu Bastard Theatre, što mu je omogućilo bavljenje glumom, režiranje, pisanje kazališnih komada, ali i skladanje i izvođenje vlastite scenske glazbe. Kada je doznao za umjetničku scenu njujorških predgrađa, ubrzo je počeo zalaziti u Max’s Kansas City i CBGB te odlučio osnovati grupu Theoretical Girls, koja se, zahvaljujući neuobičajenom gitarističkom zvuku, uklopila u no wave scenu s bendovima poput Teenage Jesus and the Jerks i DNA. Nakon objavljivanja singla “U.S. Millie” oformio je trio Static, s kojim je počeo istraživati konceptualnu glazbu, a svoje prvo skladateljsko ostvarenje “(Instrumental) For Six Guitars” predstavio je 1979. u Max’s Kansas Cityju. Ta dvanaestominutna skladba bila je načinjena od kratkih isprepletenih intervala koji su stvarali zvučni zid; repetitivna glazba očito je bila pod utjecajem minimalista, a gitaristička buka bila je izrazito rockerska. Branca je, naime, shvatio da djelujući kao skladatelj može bolje izraziti svoje naglašeno dramatske teme negoli u okviru rock-sastava, te je, uz rizik da ispadne pretenciozan, svoja oduža zvučna istraživanja odlučio nazvati simfonijama.

Makar je napravio konceptualni proboj u svijet umjetničke glazbe, njegov je materijal uglavnom zadržao rock-korijene. Kako bi osigurao gustoću zvuka, unovačio je “gitarističku vojsku”, koja je ponekad uključivala dvanaest glazbenika, a među najranijim članovima Brancine ekipe bili su Lee Ranaldo, Thurston Moore i Michael Gira. Nakon što je napustio prestižnu etiketu 99 Records, koja je objavljivala njegove prve snimke, Branca je pokrenuo Neutral Records radi objavljivanja “Symphony No. 3” (1983.), svog prvog djela kojim je istraživao mikrotonove u harmoničkom nizu. Neutral je objavio debitantske albume Sonic Youtha i Swansa, zahvaljujući kojima su mladi glazbenici mogli upoznati Brancine neobične gitarske štimove i gusto poredane gitarističke dionice.

Legendaran status među pobornicima avangarde imaju Brancina simfonija za gitaru “Lesson No. 1” (1980.) i album “The Ascension” (1981.), kojim je Branca napravio snažan utjecaj na cijelu generaciju gitarista, a za koji je David Bowie svojevremeno izjavljivao da mu je najdraža ploča svih vremena. Iako je nakon 1985. počeo skladati i za orkestralne instrumente (s 37 godina je naučio note), Branca je i nadalje pisao skladbe za električne gitare, sve do svoje smrti, u svibnju 2018., kada je izgubio bitku protiv raka grla. Njegove su orkestralne radove izvodili The London Sinfonietta, The New York Chamber Sinfonia i mnogi drugi.

Piše: Danijel MIKLIĆ
Možda ste propustili...

ISTOČNA POKRAJINA SKRIVA ZABORAVLJENE GLAZBENE DRAGULJE

Guantanamo za početnike

BULLET FOR MY VALENTINE U TVORNICI KULTURE

Metal veterani u sklopu svjetske turneje dolaze u Hrvatsku